Imam 47 godina. Plava kosa, njegovana do ramena. Visoka sam 168, imam 53 kilograma, treniram redovno i njegujem se bez kompromisa. Ne zbog drugih – već zbog sebe. Nikad nisam bila obična. Nikad "samo žena". Uvijek nešto više – prijateljica, majka, oslonac. Ali i dalje sam.. . žena. Sa strašću. S potrebama. S čežnjama koje sam godinama potiskivala jer nije bilo mjesta za njih. Živim odvojeno od muža već dulje vrijeme. Bez drame. Bez osjećaja. Samo tišina i rutina. I unatoč godinama, znam da sam još uvijek poželjna – osjećam to u pogledu muškaraca, u vlastitom tijelu koje mi šapuće da nisam završila.

Da još nisam rekla svoju zadnju riječ. I zato sam to učinila. Otvorila profil. Ne zbog avanture, već da vidim.. . postoji li još netko tko bi me vidio. Ne kao trofej, nego kao ženu koja zna tko je. I što želi. Nikad nisam mislila da ću to zaista napraviti. Ne ja – odgojena da budem vjerna, pouzdana, smirena. Žena, majka, dama. Ali godine su prošle, a ja sam se godinama budila i lijezala sama, iako sam bila "u braku". Živjeli smo razdvojeno, formalno sve u redu, ali stvarnog života, dodira, pogleda – nije bilo.

Potreba da me netko vidi ponovno – ne kao majku, poslovnu ženu, susjedu – već kao ženu, gorjela je u meni. Profil sam otvorila iz čiste znatiželje. Isprva nisam planirala ništa ozbiljno. A onda… Marko. 36 godina, visok, odlučan. Pisao je direktno, ali s poštovanjem. Imao je onu energiju zbog koje sam poželjela znati više. Pisao je kao muškarac koji zna tko je i što želi. Kad je predložio da se nađemo "na pola puta", u 1 ujutro, nisam vjerovala da će doći. Ali došao je. I pokupio me svojim autom.

Parkirali smo kraj napuštenog odmorišta. Auto je mirisao na njega – mješavina drvenastog parfema i nečeg toplog, muškog. Pogledao me i rekao:"Drago mi je da si stvarna. "Nisam oklijevala. "Reci mi samo jedno – što tražiš? ", upitala sam ga. "Diskreciju. Iskrenost. Bez igrica. Ako se dogovorimo, nema drugih. Ni s tvoje strane ni s moje. "Kimnula sam. "Imam spiralnu zaštitu. Ne volim kondome. Ali ako budemo jedno drugom jedini – pristajem. "Gledao me u oči kad sam to rekla. Bez treptaja.

Zatim tiho izgovorio:"Onda se dogovorimo sad. Samo ti i ja. "Prvi poljubac bio je nespretan, gotovo mlak. Nije me pomaklo. Ali onda… drugi je bio sve. Njegove usne, ruka na mojoj vilici, jezik koji zna granicu i kad je treba preći. Ljubio me kao da me poznaje. Kao da zna gdje sam najosjetljivija. Kad mi je poljubio vrat, doslovno sam zadrhtala. Srce mi je tuklo u ušima. Željela sam ga. Ali samo sam rekla:"Moram ići. Ali… javit ću ti se. "Večer kasnije. Dogovorili smo se u porukama. Pokupio me ispred jednog parkirališta.

Ušla sam tiho, obučena u usku crnu haljinu bez grudnjaka, kožnu jaknu, visoke čizme. Pogledao me i tiho rekao:"Ubit ćeš me večeras. "Samo sam se nasmijala. Ušli smo zajedno u hotelsku sobu. Čim su se vrata zatvorila, nismo više govorili ništa. Skinuo mi jaknu, poljubio vrat. Rukama mi je skliznuo niz leđa i podigao rub haljine. Dodirnuo me preko tankih gaćica koje su već bile mokre. Zavukao prst ispod ruba i gledao mi u oči. "Tako si spremna, a nismo ni krenuli…"Uklonio ih je i kleknuo.

Njegov jezik pronašao me brzo, s ritmom koji me tjerao da se grčim. Ali nije žurio. Znao je. Ljubio me tamo kao da me obožava. Zatim me podigao i bacio na krevet, kao da ne može više čekati. Skinuo košulju, njegove grudi su bile čvrste, tople. Kad me pogledao, vidjela sam želju, ali i kontrolu. Ušao je polako. Bez žurbe. Samo duboko. Tiho sam zastenjala dok se tijelo navikavalo na njega. Bio je tvrd, topao, i u meni do kraja. Počeo se kretati, u ritmu koji me tjerao da izgubim pojam o svemu.

Nije to bilo samo nabijanje. To je bila vožnja – gore, dolje, pa zaustavljanje i opet pokret, svaki pokret kao val. Ljubio me, gurao mi ruke iznad glave, zario lice u vrat. "Reci mi da si samo moja", šapnuo je dok je ulazio dublje. "Tvoja sam…", izgovorila sam jedva, u grču orgazma koji je stizao. Zajedno smo svršili – dugo, bez kočnica. Osjetila sam kako pulsira u meni, kako mi stiska ruku, kako ne želi da se ovo završi. Ležala sam na njegovim prsima, gola, mirna. On je milovao moju kosu, još uvijek duboko u meni.

Tišina sobe bila je najiskreniji zvuk koji sam dugo čula. "Jesi dobro? " – upitao je. "Osjećam se… kao da sam opet ja. "Kraj prvog susreta. Nisam znala što će biti. Ali znala sam jedno:Više ne mogu natrag.