Tri dana su prošla od onog prvog puta. Tri dana u kojima mi je svaki dodir koji sam osjetila od njega odzvanjao po tijelu kao jeka. Nismo puno pisali. Poruke su bile kratke, gotovo šture, ali svaka je imala težinu. On: “Kad imaš vremena? ”Ja: “Danas. ”On: “Mogu za sat vremena. ”Kratko. Jasno. Bez igrica. Kad je stao ispred mene autom, samo smo se pogledali. Nije bilo potrebe za riječima. U njegovom pogledu bilo je dovoljno – poziv, obećanje, i ona tiha naredba da uđem. Cijelim putem prema hotelu nisam prestala osjećati lagano trnjenje niz kralježnicu.

Bio je miran, ali njegova mirnoća uvijek krije nešto – kao da planira svaki dodir, svaku sekundu koja dolazi. Ušli smo u sobu i zatvorio je vrata polako, bez žurbe. Spustio ključ na komodu, a zatim se okrenuo prema meni i naslonio na vrata, promatrajući me. Nisam se pomaknula. Volim kad me gleda tako – kao da zna da sam njegova i da mi ne pada na pamet pobjeći. Prišao je, uzeo mi lice među dlanove, i poljubio me odmah duboko. Bez ispitivanja, bez početne pristojnosti. Usne su mu bile tople, a jezik se kretao sigurno, uvlačeći me u njegov ritam.

Kad je spustio ruke niz moja ramena i povukao patent haljine, čula sam vlastiti dah kako ubrzava. Haljina je skliznula niz moje tijelo i ostala sam u čipkastom donjem rublju koje sam odabrala jutros, nesvjesno znajući da ću ga večeras vidjeti. Prstima mi je prešao preko bedara, a onda polako povukao gaćice niz noge. Nije mi skidao pogled s lica dok je klečao ispred mene. Njegove ruke su bile tople, sigurne, a poljupci koje je spuštao od unutarnje strane koljena prema gore tjerali su me da lagano zaklonim oči i otvorim usta u tihom uzdahu.

Kad me napokon dotaknuo jezikom, osjetila sam kako mi koljena popuštaju. Rukama sam mu uhvatila kosu, ne da ga vodim, nego da osjetim da je stvaran. Bio je spor, precizan, kao da proučava svaku moju reakciju. Kad bi osjetio da mi se tijelo napinje, namjerno bi zastao, nasmiješio se i nastavio polako, izluđujući me. – “Molim te…” – izletjelo mi je, glasom koji nisam prepoznala kao svoj. Podigao se, obuhvatio me oko struka i položio na krevet. Skinuo košulju, otkopčao hlače i dok sam gledala njegove ruke, shvatila sam koliko me sama ta slika uzbuđuje.

Tijelo mu je bilo čvrsto, bez viška, s onom vrstom mišića koja dolazi od pravog rada, a ne poziranja. Ušao je u mene polako, ali do kraja. Osjetila sam ga u svakoj stanici. Duboko sam udahnula i zatvorila oči, a on mi je rukama obuhvatio zapešća i podigao ih iznad glave. Ritam je bio savršeno kontroliran – nekoliko sporih, dubokih pokreta, pa onda naglo ubrzanje. Svaki put kad bi zastao, poljubio bi me, ili bi mi zario lice u vrat, udišući moj miris. – “Reci mi da sam jedini”, šapnuo je, dok je ulazio još dublje.

– “Jedini si…” – izgovorila sam kroz poluotvorena usta, osjećajući kako me val orgazma preplavljuje. Svršila sam stegnuvši ga nogama, a on je ostao u meni, čekajući da mi se disanje smiri, pa je tek onda došao do svog vrhunca, duboko, bez povlačenja. Legli smo jedno pored drugog, još uvijek spojeni, a on me poljubio u čelo. – “Znaš da ovo neće stati na ovome, zar ne? ” – rekao je tiho, više kao konstataciju nego pitanje. Nisam odgovorila. Samo sam ga pogledala i nasmiješila se.

Ustao je, obukao se polako, a ja sam ga promatrala. Znala sam da ću brojati sate do idućeg puta. Kad smo se rastali te večeri, nisam osjećala krivnju. Osjećala sam… živu sebe. Ali negdje u meni, mali glas je šaptao – igra postaje ozbiljnija nego što smo dogovorili.