Svjetla u dnevnom boravku još su bila prigušena, ali stan je izgledao kao da je kroz njega prošao mali uragan: čaše po stolu, zgužvane salvete, baloni koji su klonuli, miris alkohola i nečeg slatkog što se prosulo negdje kod kauča. Ja sam stajao na ulazu, zaključavao vrata drugi put, kao da mi to treba da sam siguran da je stvarno gotovo. U hodniku se još čuo prigušeni zvuk vode iz kupaonice, tus.. . Maja, najbolja frendica moje cure, se tuširala. Prolazio sam pored kupaonice i zastao na trenutak.

Vrata kupaonice su bila blago otvorena i kroz paru sam primjetio siluetu zategnutog tijela, savrsenog struka, Maja je brisala svoje tanke duge noge i polako rucnikom omotala guzu a zatim prebacila ostatak preko svojih grudi. Imala je predivno vretenasto tijelo, utegnuto jer se cijeli zivot bavila odbojkom. Na trenutak je podigla glavu a ja sam nestao u mraku. Vrata od spavaće sobe bila su odškrinuta. Unutra, u polumraku, Iva je ležala na boku, lice okrenuto prema jastuku, kosa rasuta. Disala je duboko, teško, onim snom koji dođe kad tijelo jednostavno odustane.

Na noćnom ormariću bila je čaša vode s aspirinom koju sam joj ostavio, i kanta pored kreveta za svaki slučaj. Bila je mrtva pijana. Okrenuo sam se realnosti i krenuo spremati stan nakon kaoticnog rodendana s 30 ljudi i krenuo prema kuhinji. Maja je izasla iz kupaone nakon 10 minuta u gačicama i laganoj potkosulji bez grudnjaka i rucnikom. jos uvijek susila kosu. Nikada nije imala problema sa pokazivanjem svog tijela, a meni je vise smetalo sto moram uvijek paziti sto i kako gledam pred Ivom.

Maja je sjedila na kuhinjskom stolu, noge lagano njihale, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. U stanu koji je još prije sat vremena bio pun ljudi, sad smo nas dvoje bili jedini budni. Maja je držala čašu vode u ruci i smijuckala se sama sebi, gledajući mene kao da me procjenjuje. Polupio sam nekoliko čaša s ruba pulta i odložio ih u sudoper. Nije je zelio pogledati i zapoceti razgovor niti ista. Maja: “Jao, nemoj mi reć’ da ćeš sad krenut’ s tom facom. ”Ja (kratko): “Kojom facom.

”Maja: “Tom… ‘ja sam gospodin savršeni’. Sve mora bit’ pod kontrolom, sve mora bit’ uredno, svi moraju bit’ sretni. I sad si… ljut. ”Ja: “Nisam ljut. ”Maja: “Aha. ” (zavrti očima) “Nego si baš jako zen dok čistiš kao da ti život ovisi o tome. ”Udahnuo sam kroz nos, polako i pogkedao je. Ja: “Iva sada spava. ”Maja: “Pa nek spava. Rođendan joj je. Zaslužila je. ”Ja: “Zaslužila je da se ispovraća i sruši pred ljudima, starci su joj to gledali, ekipa s posla?

”Maja (slegne ramenima i padne joj naramenica): “Zaslužila je da se opusti. Ti uvijek napraviš od svega… projekt, je li to nužno. ”To me trigeralo pa sam se skroz okrenuo prema njojns pogledom ostrim kao staklo. Ja: “Znaš ti točno o čemu pričam. ”Maja: “O čemu? Ajde, reci, baš me zanima. ”Ja: “Gurala si joj čašu cijelu večer. ”Maja (nasmijala se): “Gurala? Daj, molim te. ”A: “Da. ‘Ajde još jednu, ajde za rođendan, ajde zbog mene, ajde da se ne praviš! .

’”Maja: “A ona nema svoju glavu? Ne može reć’ ne? ”Ja: “Može. Ali kad joj najbolja prijateljica radi ono što si ti radila… teško je. ”Maja: “Jao, dramatičan si. Ljudi piju na rođendanima. ”Maja je s guštom otpila gutljaj, ali joj je lice na sekundu trznulo. Maja: “Znaš što je problem? Problem je što ti ne podnosiš kad ti stvari ne idu po planu. ”Ja: “Ne. Problem je što je ona moja cura i što sam je ja večeras gledao kako se… raspada a ti si bila redatelj tog filma.

”Maja: “A ti si je jadničak spasio, jel’? ”Maja se nagnula naprijed, naslonila dlanove na stol, kao da se sprema skočiti u raspravu. Maja: “Kakva si ti legenda. ”Ja: “Maja…”Maja: “Ne! ne! čekaj. Sad ćeš mi ti objasnit’ kako si ti jedini normalan u ovoj prostoriji, a svi ostali smo… što? Nedisciplinirani? Neodgovorni? Glupi? ”Ja: “Ne izvrći. ”Maja: “A kako onda? Jer ja to čujem. Čujem to u svakoj tvojoj rečenici. ”Ja: “Čuješ što želiš čut. ”Maja se nakratko nasmijala, ali taj smijeh nije bio veseo.

Ja: “Znaš što me zapravo ljuti? ”Maja: “O, evo ga. Ajmo! . ”Ja: “To što se praviš da ne znaš o cemu pricam. A znaš. ”B: “Što znam? ”A: “Da si je večeras namjerno napila, sabotirala s razlogom. ”Tišina je pala kao nešto teško. Čak je i frižider u tom trenutku zazvučao glasnije nego inače. Maja: “Molim? ”Ja: “Namjerno. I ne prvi put. ”Maja (glas joj je postajao oštriji): “Aha. Sad sam ja… negativac? ”Ja: “Nisi negativac. Ali radiš to. ”Maja: “Zašto bih to radila?

”Ja: “Jer si ljubomorna. ”Maja: “Na koga? Na nju? ” (zareži kroz smijeh) “Jesi ti normalan? ”Svjetlo u kuhinji bilo je jače nego prije, jer sam upalio lampu iznad pulta — ne zato što mi je stvarno trebala, nego zato što mi je trebala neka vrsta “čvrste” stvarnosti u prostoru. Nešto konkretno. Nešto što nije bio onaj gusti zrak između nas. Maja je sjedila na stolici, ali više nije izgledala smireno. Čaša vode bila je napola prazna. Prsti su joj nervozno prelazili po rubu stakla, kao da traži ritam koji joj alkohol više nije mogao dati.

Stajao sam nasuprot nje, oslonjen rukama o rub pulta, kao da si fizički zabranjujem korak naprijed. Kao da sam znao da, ako napravim taj jedan korak, više neću moći tvrditi da je sve ovo “samo razgovor” i da sam moralna vertikala. Maja je prva progovorila, s onim svojim polusmijehom koji je uvijek zvučao kao izazov. “Ok… znači sad ćeš mi držat predavanje. ”“Nije predavanje, ” rekao sam. Glas mi je bio mirniji nego što sam se osjećao. “Sad ću ti reć ono što već mjesecima gutam.

”Podigla je obrve, kao da joj je to zabavno. “Oho. Mjesecima. Pa ti si baš strpljiv. ”“Jesam, ” odgovorio sam. “Jer je ona bila sretna. I jer sam si govorio da umišljam. ”“A sad više ne umišljaš? ”Nasmijala se, cinično, kao netko tko je jedva čekao da ga optuže za nešto konkretno. “Ajde, izvoli. Razotkrij me. ”U tom trenutku osjetio sam kako mi se čeljust steže. Nisam želio ovo izgovoriti. Ali više nisam mogao ne reći. “Promatrao sam vas već dugo. I nije da ste vi… ‘samo prijateljice’.

To je odnos u kojem ti stalno moraš bit iznad. ”Maja je odmah odmahnula glavom. “Moraš bit iznad? Daj, molim te. ”“Da, ” rekao sam i osjetio kako mi glas postaje tvrđi. “I posebno se vidjelo kad sam se ja pojavio u prostoriji. ”Na trenutak se ukočila. Samo na tren. Ali dovoljno da znam da nisam promašio. “Kako to misliš? ” upitala je, sad opreznije. “Mislim ovako, ” rekao sam, udahnuo, pa nastavio. “Kad ste vas dvije same, ti si okej. Možeš bit normalna. Možeš se smijat, možeš je slušat.

Ali čim ja dođem… kao da se upališ. ”“Upalim? ” ponovila je. Naslonila se malo unazad, ali oči su joj ostale zakvačene za mene. “Kreneš sa sitnicama. ‘Ma daj, nemoj bit takva. ’ ‘Opusti se. ’ ‘Ne budi ukočena. ’ I onda… više nije šala. Onda postane poruka. ”“Poruka kome? ” pitala je. “Njoj. I meni. Da ona ispada nedovoljna. ”“Nedovoljna? ” podigla je glas, kao da je riječ sama po sebi smiješna. “Nedovoljno opuštena. Nedovoljno zanimljiva. Nedovoljno… privlačna.

”Maja se nasmijala, ali taj smijeh više nije bio lagan. “Ajme, kakav si ti romantičar. Braniš svoju curu. ”“Ne branim je, ” odgovorio sam. “Opisujem ono što radiš. ”“Ne radim ništa. ”“Radiš, ” rekao sam i osjetio kako mi se grlo steže od nakupljenog bijesa. “I radiš to tako da te se ne može prozvat, jer je sve ‘kao šala’. ”Tad je ustala. Polako, kao da se namjerno rasteže. I napravila je jedan korak prema meni. Samo jedan, ali dovoljan da osjetim kako se prostor između nas skratio.

“Daj primjer, ” rekla je. “Hoćeš primjer? ” pitao sam. “Hoću. ”Na sekundu sam šutio. Kao da sam birao hoću li stvarno sve izgovoriti. A onda sam krenuo, previše mirno. “Pričala si o svojim seksualnim fantazijama kad smo skupa, namjerno si isticala stvari za koje znaš da ja volim, ” rekao sam. “I onda si gledala nju. ”Maja je zastala. Na trenutak. Pa se nasmiješila. “Ajde, nemoj mi reć da te to smeta.. . ili te pali. ”“Nije stvar u meni. ”“A u kome je onda?

Ti si sad rekao ‘stvari koje ja volim’. ”Prišla je još bliže. Toliko da je sve postalo previše tjelesno za svađu koja bi trebala biti “normalna”. Kao da je pokušavala vidjeti hoću li se pomaknuti. Nisam se pomaknuo. Ni ona. Naslonila je dlan na pult, tik do moje ruke. Naši prsti bili su na nekoliko centimetara, kao da je i to dio rasprave. Trudio sam se gledati ju u oči iako sam zudio za tim da pronadem na njezinim tijelu nesto sto mi je odbojno samo kako bih imao opravdanje za mrznju, ali na njoj je sve bilo savrseno.

“Pazi kamo gledas, koncentriraj se. Jel ovo sad trenutak kad ćeš mi nabrajat sve moje grijehe zadnjih šest mjeseci? Ili trenutak kada cemo napravit nesto sto nebi trebali? "Udahnuo sam. Osjetio sam kako mi puls raste. Frustracija se dizala sa svakom riječju, a istovremeno i moj kurac i mrzio sam to, jer sam znao da upravo to želi — da izgubim kontrolu, da puknem i popustim. “Oskudnije si se odijevala kad idemo nas troje, pricas o seksu stalno, o fantazijama, nju omalovazavas, natjeces se s njom stalno, gkedas me kad izgovaras neke rijeci.

. . To je obrazac. ”“Obrazac, ” ponovila je, podrugljivo. “Kao, ja se obučem i to je manipulacija. Možda se ja volim tako oblačit. ”“Ne oblačiš se tako kad ideš s njom sama, ” rekao sam. Otvorila je usta da kaže nešto, pa ih zatvorila. Kao da joj je istina nakratko zapela. “I onda, ” nastavio sam, glas mi se zategnuo, “ubacivala si ‘troke’ kao šalu. ”“Joj, Bože, to je bila šala. ”“I svaki put si prvo pogledala mene. ”“A ti si to primijetio, ” rekla je, sad tiše.

“Znači gledaš. ”Stisnuo sam čeljust, jer me ta rečenica razbijesnila“I? ” podigla je obrvu. Tišina je pala. Osjetio sam toplinu s njenog tijela, osjetio sam koliko sam napet, i mrzio sam što ona to osjeti i što joj to daje moć. Nagnula se još malo. Kao da želi da se pomaknem. Nisam. Razum mi je vikao da napravim korak unazad. Tijelo je ostalo tvrdoglavo na mjestu, kao da se svađa sa mnom. Pogled mi je pobjegao prema hodniku, prema vratima spavaće sobe. Kao da mi sama činjenica da je C tamo može vratiti granice.

“Ona je u sobi, ” rekao sam. “Znam, ” odgovorila je. “I ti si ovdje. ”“I ti si ovdje, ” rekla je, tiho, kao da to zaključuje. Naše riječi su se sudarale, a tijela su se ponašala kao da rade nešto drugo: zatvarala su udaljenost, testirala rub dodira bez dodira. “Ti to radiš namjerno, ” rekao sam. “Što radim? ”“Dovodiš me do ruba pa onda kažeš da sam ja kriv što sam na rubu. ”“A možda ti voliš rub. ”“Ne ovakav. ”“Koji? ”“Ovaj gdje netko drugi strada, ” rekao sam i osjetio kako mi se glas spusti.

Na trenutak je zašutjela. Pogled joj je skliznuo prema vratima spavaće sobe, pa se vratio meni. “Ti stvarno misliš da sam ja nju večeras htjela…” počela je. “Ne znam jesi li htjela da povrati, ” rekao sam. “Ali htjela si da izgubi kontrolu. ”“Zašto? ”“Jer kad ona izgubi kontrolu, ti dobiješ…” zastao sam, “Što? ” pitala“Priliku dokazati da ti nisi ona. Da si ti ona koja može. Koja je hrabrija. Otvorenija. Jača. “A ti voliš jače, ” namignula je odmah, kao da joj je to najvažnije.

“Ne mijenjaj temu. ”“Ne mijenjam. To je tema, ” rekla je, mirno, gotovo nježno. Zatvorio sam oči na sekundu. Bio sam bijesan i umoran i previše svjestan vlastitog tijela. Previše svjestan koliko je lako skrenuti. “Slušaj, ” rekao sam. “Slušam. ”“Ja nisam glup. I nisam slijep. I nisam… imun. ”“Samo da znaš… ja nisam jedina koja ovo radi podsvjesno. ”Pogledao sam je. A ona je namignula na moj vidno tvrd kurac kroz sivu trenirku. Nisam odgovorio. Jer sam znao da bi svaki odgovor bio još jedan korak natrag.

Kroz moje oči, Maja je izgledala kao netko tko je svjestan vlastite moći i ne skriva je. Koža joj je bila zategnuta i topla, tijelo vitko i sportsko, s onom odbojkaškom linijom ramena i bokova koja djeluje istovremeno nježno i snažno. Majica joj je pratila obline bez truda, kao da je tkanina uvijek pola sekunde iza nje, a svaka kretnja — kako sjedne, kako podigne ruku, kako nagne glavu — “znam da gledaš. ” Noge duge i lagane, držanje uspravno, a u pogledu ono što je najseksipilnije od svega: ne samo ljepota, nego namjera.

Njezin pogled nije bio slučajan. Bio je miran. Precizan. Kao prst na okidaču. Osjetio sam kako mi se lice zagrijava, kako mi se dah skraćuje, kako mi se u boksericama diže nešto što nema veze s ponosom. Mrzio sam što me čita bez greške. Mrzio sam što mi tijelo odaje ono što pokušavam držati zakopano. Maja je napravila pola koraka bliže. Njena koža je mirisala na sapun i paru. Kosa joj je još bila vlažna uz vrat. Tanka majica joj se lijepila uz tijelo toliko da su joj se jasno vidjele bradavice a kada sam pogkedao nize, primjetio sam kako joj ruka lagano prilazi preko bedra prema usnicama njezine mace.

“Reci, ” šapnula je, bez podsmijeha. “Reci mi da nisam u pravu. ”Otvorio sam usta i nisam rekao ništa. Jer da kažem “nisi”, lagao bih. A da kažem “jesi”, priznao bih previše. Osjetio sam kako mi puls udara u sljepoočnicama. Kako mi ruke na rubu pulta postaju krute, kao da držim samog sebe na mjestu. Kako mi se u prsima sudaraju dva glasa: jedan koji viče ne smiješ, drugi koji šapuće konačno. Maja je ispružila prste i dodirnula mi kurac. Samo vrhovi prstiju. Bez težine.

Ali dodir je bio dovoljan da mi se u tijelu upali struja. Pogledao sam je u oči, i tamo nije bilo samo provokacije. Bilo je i nečeg drugog. Nečeg što nije htjelo biti samo igra. “Prestani, ” rekao sam, ali mi glas nije imao oštrinu kakvu sam želio. “Ne mogu, ” odgovorila je, jednako tiho. “Kad si ti napokon… ovakav. ”To “ovakav” me pogodilo u mjesto gdje sam bio najranjiviji. Njezin dlan se spustio na moj kurac. Topao. Velik. Kao da me pita, a ne uzima. Maja je bila toliko blizu da sam mogao vidjeti sitne kapljice uz rub njene kose.

Trepnula je sporo. Nije žurila. To je bilo najgore. Uhvatilo mi se za njezino zapešće. Ne grubo. Čvrsto. Kao da ju zaustavljam, a zapravo je držim da ne ode. Maja je udahnula, kratko, i u tom zvuku je bilo sve: pobjeda, olakšanje, i nešto nalik gladi. Moja ruka je kliznula s njenog zapešća prema bedrima i njezinim gacicama. Prsti su mi se isprepleli s njezinima dok ih nisam maknuo i osjetio kako su joj gacice mokre vec sada. Zavio sam prste ispod tkanine i omotao ih oko usnica i glatko dotaknuo klitoris.

“Ne ovdje, ” rekla je uz izdah. Ta rečenica mi je dala ono što sam tražio: izgovor da ovo nazovem “odlukom”, a ne padom. Druga spavaća soba bila je na kraju hodnika. Vrata su škripnula jedva čujno kad ih je gurnula. Unutra je bio mrak i miris posteljine koja se rijetko koristi. Ušla je prva. Okrenula se prema meni u polumraku. “Dođi, ” rekla je.