Na rubu ceste, dok je sunce polako zalazilo iza brda, stajala je žena s raskošnim oblinama koje su se jasno ocrtavale ispod ljetne haljine. Kosa joj je blistala na posljednjim zrakama, a u očima se vidjela mješavina umora i iščekivanja. Podigla je ruku da stopira. Zaustavio se crni automobil, a za volanom je bio mlađi muškarac, pomalo iznenađen njezinom pojavom. Pogledi su im se sreli, i u tom trenutku oboje su osjetili onu neobjašnjivu varnicu. — "Kamo ideš? " — upitao je s blagim osmijehom.

— "Gdje god me put odvede" — odgovorila je tiho, ali s dozom zavodljivosti u glasu. Krenuli su. Atmosfera u automobilu bila je zasićena nečim neizrečenim, a svaka riječ, svaki osmijeh, samo je povećavao privlačnost među njima. Njegov pogled sve je češće padao na njezine obline, a ona je to primijetila i namjerno igrala tim trenutkom. Na jednom mirnom mjestu uz cestu, gdje je drveće činilo prirodni zaklon, zaustavio je automobil. Tišina je bila gusta, ali njihova blizina govorila je više od bilo kakvih riječi.

Pogledi su se sreli, a onda i usne. Poljubac je bio strastven, pun nagomilane želje. Ruke su im se same pronašle, dodiri su postajali sve smjeliji, tijela su se približavala jedno drugom. Zrak u automobilu bio je težak od želje, dok su se predavali onome što su oboje osjećali od prvog trenutka susreta. Njezine usne bile su mekane i mirisale na voće. On je rukama obuhvatio njezino lice, a zatim polako klizio niz vrat, sve do ramena, otkrivajući joj kožu ispod tanke haljine. Ona je zatvorila oči i prepustila se njegovim dodirima, a dah joj je postajao sve dublji i brži.

Haljina joj je lagano skliznula niz bedra, otkrivajući njezine obline u polumraku automobila. Njegov pogled bio je opijen prizorom, a ruke su mu drhtale dok su prelazile preko nje, nježno, ali i sa snagom želje. Njezina šaka pronašla je njegovu, stegla prstima i povukla ga bliže sebi. Tijela su im se spojila, topla i napeta, u dodiru koji je govorio više od tisuću riječi. U malom prostoru automobila čuli su se samo njihovi uzdasi i tihi šum noći kroz otvoren prozor. On ju je polako spustio unazad na sjedalo, dok se ona prepuštala, obavivši ga rukama oko vrata.

Njihovi pokreti postali su ritmični, usklađeni, kao da su se oduvijek poznavali i čekali baš taj trenutak. U toj igri strasti vrijeme je stalo. Samo su oni postojali, spojeni u vreloj noći, na putu koji ih je slučajno, a možda i sudbinski, spojio. Noć je postajala sve tamnija, a mjesec kroz krošnje pravio blijede tragove svjetla po automobilu. Njihova tijela kretala su se u istom ritmu, ubrzano i strastveno, dok je tišina puta bila svjedok njihovoj želji. Stakla su se zamaglila, a svaki njihov uzdah odjekivao je u skučenom prostoru.

Njezine ruke klizile su mu po leđima, sve do struka, dok ga je privlačila još bliže sebi. Njegovi poljupci spuštali su se po njezinom vratu, ostavljajući vrele tragove, a ona je zatvarala oči i predavala se osjećaju kao da svijet oko njih više ne postoji. Kad su konačno izašli, iscrpljeni i zadihani, u automobilu se osjećao miris noći, parfema i strasti. Ona je spustila glavu na njegovo rame, još uvijek drhteći od uzbuđenja, dok je on nježno prelazio prstima kroz njezinu kosu. Nisu žurili.

Kao da je vrijeme prestalo postojati, uživali su u tišini i dodirima, u znaku noći koja ih je spojila. — "Ne znam ni kako se zoveš…" — šapnuo je. — "Možda je i bolje tako" — odgovorila je uz osmijeh, ali ga je poljubila ponovno, još dublje, još željnije, kao da joj ime nije ni bilo potrebno da bi ga željela. On je tiho otvorio vrata, a svjež noćni zrak obavio ih je čim su izašli. Nebo je bilo puno zvijezda, a miris trave i tiho cvrčanje kukaca činili su atmosferu gotovo nestvarnom.

Ona je bosim stopalima zakoračila na mekanu travu, haljina joj se lagano vijorila na povjetarcu. On ju je pratio, gledajući kako njezine obline u polumraku još više dolaze do izražaja. Nije odolio, prišao joj je s leđa i obavio je rukama oko struka. Ona se naslonila na njega, nasmiješila se i pustila da je poljubi po ramenu, pa po vratu. Na livadi, pod mjesečinom, njihova tijela spojila su se ponovno, ali sada bez skučenih granica automobila. Ležali su na travi, obasjani svjetlom zvijezda, dok je hladnoća noći kontrastirala vrelim dodirima koje su razmjenjivali.

Njegove ruke klizile su po njezinoj koži, a ona ga je privlačila bliže, potpuno predana trenutku. Sve oko njih bilo je tiho, samo njihovi uzdasi i šum lišća na vjetru. Strast ih je ponijela još jače, pokreti su postajali sporiji, ali dublji, puni žudnje koja se pretvarala u nježnost. Kad su konačno zastali, ležali su jedno pored drugog na travi, gledali u nebo i ćutali, jer riječi nisu bile potrebne. Noć ih je obavila kao tajna, a livada postala njihova mala oaza. Ležali su zagrljeni na mekoj travi, dok se noć polako utišavala.

Njegova ruka nježno je prelazila preko njezina ramena, a ona je osluškivala ritam njegovog disanja. Oboje su znali da će ovo ostati trenutak izdvojen iz svakodnevnice — jedna noć koju će pamtiti zauvijek. — "Kao da je sve ovo san" — prošaptala je gledajući u nebo puno zvijezda. — "Ako jest… onda ne želim da se probudim" — odgovorio je tiho. U tom miru, oboje su se nasmiješili, a zatim ponovo spojili usne u poljubac koji je bio i nježan i snažan, kao pečat na noći koja im je pripadala.

Kad je vjetar lagano podigao travu oko njih, oboje su shvatili — put ih je spojio slučajno, ali uspomena na tu noć ostat će zauvijek njihova mala tajna.