Brza pretraga

Traži u imenu:
Ja sam:
Tražim:
 
 
 
 
Za:

Belac i crnkinja

Noć je bila topla, a zvuk talasa obale unosio je ritam u njihove tihe razgovore. On – visok, svetle puti, plavih očiju – gledao ju je kao da je jedina osoba na svetu. Ona – tamne kože koja je na svetlosti meseca sijala poput satena, sa osmehom koji je mogao razoružati i najtvrđe srce. Sedeli su na drvenom molu, stopala im u vodi, a prsti su im se povremeno dodirivali. Niko od njih nije povlačio ruku. U tišini, njegov pogled klizio je niz njen vrat, a ona je osetila kako joj srce lupa brže.

„Znaš da si prelepa? “ šapnuo je. Ona se nasmešila i spustila pogled, ali mu se potom približila, toliko da je mogla osetiti miris njegovog parfema pomešanog sa slanom vlagom mora. Njegova ruka našla je njen dlan, a dodir je bio spor, istraživački, kao da pamti svaku liniju. Njena glava oslonila se na njegovo rame. Mesec ih je obasjavao, a svet oko njih se utišao. „Ne znam šta će biti sutra, “ rekla je tiho, „ali večeras želim da zapamtim zauvek. “On ju je pogledao, a onda se polako nagnuo, dopuštajući da se njihovi dahovi spoje pre nego što su im se usne lagano dotakle.

Poljubac je bio dug, topao i nežan, ali pun energije koju niko od njih nije mogao kontrolisati. Taj trenutak je bio njihov — tih, ali snažan, prožet nečim dubljim od reči. Njihove usne su se razdvojile, ali ruke su ostale spojene. Osećaj bliskosti bio je toliko jak da su oboje zaboravili na sve drugo. Samo zvuk mora i daleki šum grada postojali su, a svet je izgledao kao da se skupio u taj mali prostor između njih. On je lagano prešao prstima niz njen obraz, a onda se spustio do linije njenog vrata.

Njena koža je bila topla, mekana, a svaki njegov dodir budio je treptaje u njenom stomaku. „Ne mogu da prestanem da te gledam, “ rekao je tiho. Ona se osmehnula, ali u njenim očima je bila iskra nesigurnosti i čežnje. „Možda zato što vidiš više nego što bih volela da pokažem. “On se nagnuo bliže, čelo mu je dodirnulo njeno. „Sviđa mi se sve što vidim. “Njegova ruka obavila joj je struk, privukavši je bliže sebi. Njena glava našla se tik ispod njegove brade, a ona je osećala sigurnost u njegovom zagrljaju.

Dlanom je prešla preko njegove grudi, osetivši ritam njegovog srca, i shvatila da kuca jednako brzo kao i njeno. Polako su ustali, a on je poveo ka peščanoj obali. Hodali su bosi, ostavljajući tragove u mokrom pesku, dok je vetar nosio miris noći. Kad su zastali, on ju je povukao za ruku i lagano okrenuo prema sebi. Njihovi pogledi su se sreli, a ona je osetila kako joj se kolena blago tresu. Nisu morali ništa da kažu. Pogledi, dodiri i blizina su govorili sve. Njegovi prsti su se preplitali sa njenima, a druga ruka joj je obuhvatila lice dok ju je ponovo poljubio – ovaj put dublje, strastvenije, kao da želi da zapamti svaki sekund.

Njihove usne su se razdvojile, ali ruke su ostale spojene. Osećaj bliskosti bio je toliko jak da su oboje zaboravili na sve drugo. Samo zvuk mora i daleki šum grada postojali su, a svet je izgledao kao da se skupio u taj mali prostor između njih. On je lagano prešao prstima niz njen obraz, a onda se spustio do linije njenog vrata. Njena koža je bila topla, mekana, a svaki njegov dodir budio je treptaje u njenom stomaku. „Ne mogu da prestanem da te gledam, “ rekao je tiho. Ona se osmehnula, ali u njenim očima je bila iskra nesigurnosti i čežnje.

„Možda zato što vidiš više nego što bih volela da pokažem. “On se nagnuo bliže, čelo mu je dodirnulo njeno. „Sviđa mi se sve što vidim. “Njegova ruka obavila joj je struk, privukavši je bliže sebi. Njena glava našla se tik ispod njegove brade, a ona je osećala sigurnost u njegovom zagrljaju. Dlanom je prešla preko njegove grudi, osetivši ritam njegovog srca, i shvatila da kuca jednako brzo kao i njeno. Polako su ustali, a on je poveo ka peščanoj obali. Hodali su bosi, ostavljajući tragove u mokrom pesku, dok je vetar nosio miris noći.

Kad su zastali, on ju je povukao za ruku i lagano okrenuo prema sebi. Njihovi pogledi su se sreli, a ona je osetila kako joj se kolena blago tresu. Nisu morali ništa da kažu. Pogledi, dodiri i blizina su govorili sve. Njegovi prsti su se preplitali sa njenima, a druga ruka joj je obuhvatila lice dok ju je ponovo poljubio – ovaj put dublje, strastvenije, kao da želi da zapamti svaki sekund. Njihove siluete na mesečini stopile su se u jednu, a noć ih je sakrila od znatiželjnih pogleda, ostavljajući ih u svetu koji su stvorili samo za njih dvoje.

Osećali su da noć polako nestaje, ali nijedno od njih nije želelo da prekine trenutak. „Hajde sa mnom, “ rekla je tiho, gotovo šapatom, i povukla ga lagano za ruku. Uskoro su se našli u njenom stanu, gde je jedini izvor svetlosti bila mala lampa u uglu i treperava sveća na stolu. U prostoriji je mirisalo na jasmin, a tišina je bila ispunjena samo njihovim tihim disanjem. Skinula je laganu maramu sa ramena i spustila je na fotelju, dok su mu oči pratile svaki njen pokret. On je prišao korak bliže, a njihova tela su se gotovo dodirivala.

„Ovo je drugačije, “ promrmljao je, gledajući je ravno u oči. „Jer si sada ovde, u mom svetu, “ odgovorila je. Rukom je dotakla njegov obraz, kliznuvši do njegovog vrata, i osetila kako mu se mišići lagano zatežu pod njenim dodirom. On je nežno obavio ruke oko njenog struka, privukao je bliže i polako spustio čelo na njeno. „Nisam planirao… ali mislim da te ne mogu pustiti večeras, “ rekao je tiho. Ona se nasmešila, onim osmehom koji je obećavao i sigurnost i izazov. Poljubac je sada bio spor, dublji, gotovo istraživački.

Prsti su joj kliznuli niz njegove ruke, osećajući toplotu i snagu u njima. On je lagano prošao rukom kroz njenu kosu, a drugi dlan spustio na njen bok, zadržavajući je čvrsto uz sebe. Osećaj blizine postajao je intenzivniji, a svaki dodir nosio je tihu poruku. Bili su toliko blizu da je mogla osetiti svaki njegov uzdah, svaki sitni pokret. Svet oko njih je nestao, a mala soba pretvorila se u univerzum koji pripada samo njima.

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies).

Više informacija