Petak poslijepodne, prošlog studenog. Sjedio sam u nekakvoj ostavi/svlačionici bolnice nakon netom završenog zahvata uklanjanja madeža s vrata. Pravilo je da moraš čekati pola sata nakon zahvata, prije nego odeš. Valjda da se operu od odgovornosti ako ti pozlije od anestezije, što ja znam...? I kao da to dosadno čekanje i peckanje od popuštanja anestezije nije bilo dovoljno, još je i neka medicinska sestra stalno bubala vratima ulazeći-izlazeći. Neka jeziva baba, pred penziju, koja se svaki put kad bi ušla cerekala i nešto si mrmljala. Visoka, krupna, razroka s pepeljarkama na očima.
Ni zapuštena, ni neugledna, samo sjebana (lol). "Ovoj su, garant, povjerili ove prostorije, samo da nema kontakt s pacijentima. Da ne bi tužbu dobili.", pomislih. Pogledam na mobitel i skužim da je prošlo već nekih 20 minuta. "Ma, idem se presvuć', javit im se i pedala. OK se osjećam, a i ide mi se doma.", iskalkuliram u glavi. Po već deseti put čujem vrata. Par koraka i onda glas sestre iza paravana: "Jes' ti zadnji?" -"Jesam!", ko iz topa ispalim samo da je se riješim. -"Jel' trebaš pomoć?" -"Ne!" -"Sigurno?" -"100%!!!" -"Dobro, zovi ako trebaš.", završi, zaviri iza paravana i ode. "Ufff... Samo si mi ti još falila.", pomislih i sjedoh na klupu. Počeo sam se skidat kad mi je sinula ideja. Prljava... "A, da pokušam odigrat nešto? Polu-gabor je, ali djeluje svakakva." Odavno sam preko chatova, foruma, appova tražio iskusne dame. Nisam nikad otišao dalje od
chata jer su bile predaleko, presumnjičave ili bi se i ja sam ustrtario na kraju i odustajao od sastanaka.
Odjenuo sam pidžamu ponovno i krenuo ga lagano nadrkavati. Nije mi trebalo dugo da ga dovedem u stanje potpune pripravnosti. Od same ideje nabrijao sam se k'o veliki. Nakon minutu-dvije pozvao sestru da mi pomogne da se presvučem jer, kao, "još mi se malo vrti". Ona kao da je jedva dočekala i uz onaj svoj cerek i mrmljanje, uđe sa mnom iza paravana. "Drž' se za moje rame da ne padneš.", kaže i krene mi skidati gornji dio pidžame. Moja ruka kojom sam se pridržavao za nju diskretno je kliznula sa strane njene
sise. Izostanak njene reakcije me ohrabrio iznutra, ali još uvijek nisam htio krenuti u akciju. Jednim pokretom ruke spustila je moje hlače od pidžame ispod kojih nisam imao ništa.
Online dopisivanje i erotske ispovijesti i doživljaji s našim članovima?
Zapeta batina iz hlača je iskočila kao katapult. "Hihihi", naceri se. "Što ga to usreći ovako?", jedva čujno promrmlja. "Oprostite! Ja... Tako mi je neugodno.", kažem hineći neugodu, a bez dodira sam na milimetar do erupcije. "Nema veze. Hihi... Ima toga u mom poslu, ne srami se.", -"Ne bih htio da pogrešno shvatite..." -"Ajde, ne radi dramu, bogati.", kaže i mrtva-hladna ga uzme u ruku i krene ga natezati. "Aaahh...!", zastenjem. Ona samo odgovori cerekom. -"K... K-kako se zovete?", persiram joj mucajući. -Zdravka!", kratko odgovori i nastavi s radnjom nekih minutu, najviše. Grohotno se cerila, kao u transu i cerila uz bolesne grimase.
Pogled na njenu izopačenu facu probudio je zvijer u meni. Zlokobno sam se kesio, pikirao je ravno u razroke oči. Na trenutke kao da smo se natjecali u prljavosti i izopačenosti. Kad sam osjetio klecanje koljena i shvatio da ne mogu više, kratkim sam je uzvikom upozorio: "Brzo ću!" i rafalima kao iz mitraljeza izrešetao njena prsa koja sam trapavo gnječio dok mi je drkala. "AAAAAAAAHHHHH!!!!!!! ZDRAVE!!!!!!!!!!" zastenjem bolno. "Tiše, vrag te odnio! Najebat ćemo.", prekori me uz obavezni cerek. Osjećao sam se nokautirano. Zadihan i oduzet, sjednem na klupu i presvučem se sam do kraja. Zdravka je brisala nekakvim ubrusom sise od moje sperme, koje je bilo u obilju. Poslije mi je dala broj mobitela i rekla da je pričekam tu još 10 minuta. Nakon 2-3 minute sam se iskrao, ne javivši se nikome, pa ni njoj. Njen broj nisam okrenuo. Još...
