Brza pretraga

Traži u imenu:
Ja sam:
Tražim:
 
 
 
 
Za:

Gol srca

Na tribinama, među hiljadama lica obojenih u crveno-belu, jedno se posebno izdvajalo. Ana. Duga smeđa kosa, šal oko vrata i pogled koji je govorio više nego bilo koji transparent. Nije bila obična navijačica — nije urlala, nije psovala. Gledala je sa pažnjom kao da svaki Nikolin pokret ima značenje, kao da svaka sekunda igre diše kroz njega. Posle utakmice, dok su se igrači zahvaljivali navijačima, Nikola je uhvatio njen pogled. Kratak trenutak, ali kao da je vreme stalo. Ona se nasmešila.

On se zbunio. Prvi put posle dugo vremena, neko ga je pogledao ne kao fudbalera, već kao čoveka. U danima koji su sledili, nije je mogao izbaciti iz misli. Pitao je redare, poznanike, čak i pretraživao društvene mreže u nadi da će pronaći "onu sa šalom i osmehom". Tri nedelje kasnije, dok je vozio bicikl kroz Kalemegdan kako bi očistio glavu pre utakmice, spazio ju je kako sedi na klupi i čita knjigu. Srce mu je zaigralo kao da je ponovo ušao u šesnaesterac. Spustio je bicikl, prišao, i pitao:– "Jesi li ti ona što zna bolje da navija nego pola stadiona?

"Ana je podigla pogled, iznenađena ali ne zbunjena. Nasmešila se. – "A ti si onaj što zna bolje da daje golove nego da ćuti. "Od tog dana, sve se promenilo. Počeli su da se viđaju u tišini beogradskih parkova, u senkama kafića, daleko od kamera i znatiželjnih pogleda. Nikola je prvi put osetio mir, onaj pravi — koji ne dolazi ni posle pobede ni titule, već iz pogleda osobe pored tebe. Ana je bila drugačija. Nije je interesovalo koji auto vozi, ni da li će preći u inostrani klub.

Interesovalo ju je kako se oseća kada promaši penal. Šta ga boli. Šta sanja. A on? Počeo je da piše pesme — tiho, nepoznat bilo kome osim njoj. Počeo je da uči da kuva, jer je Ana obožavala doručke u krevetu. Počeo je da veruje da postoji život i van stadiona. Ali nije sve bilo idealno. Kada su novinari otkrili njihovu vezu, naslovne strane su eksplodirale: "Fudbaler i misteriozna navijačica! " Fanovi su podeljeni, uprava kluba zabrinuta, a paparaci neumoljivi. Ana nije želela slavu.

Nije želela javne profile, nije želela da njen život postane naslov. Počela je da se povlači, da izbegava sastanke, da gubi osmeh. Nikola je to osetio. I znao je — mora da bira. I izabrao je. U jednom intervjuu uživo, rekao je:Igram fudbal iz ljubavi. Ali ako ljubav ne mogu da imam i van terena, onda nijedan gol ne vredi. "Nastao je muk. I više nikad ga nisu pitali o AniPovukli su se na neko vreme. Otputovali u Toskanu, daleko od svega. Tamo su šetali vinogradima, brali lavandu, pravili planove.

Nikola je prvi put rekao da želi da kupi kuću negde van grada. Ana je prvi put rekla "da" kad ju je pitao da ostane zauvek. Vratio se na teren jači nego ikad. Svaki gol je bio posvećen njoj, iako to niko nije znao. Nosio je dres s njenim inicijalima ispod svog. A ona? Sada je dolazila na utakmice bez straha. Iako u masi, on je uvek znao gde sedi. Godinu dana kasnije, na finalu Kupa Srbije, Nikola je dao gol u poslednjoj minuti. Stadion je eksplodirao. Trčao je pravo ka tribinama, popeo se, pružio ruku Ani i u mikrofon rekao:– "Ovo nije gol koji menja utakmicu.

Ovo je gol koji menja život. "Iz džepa je izvukao malu kutiju, otvorio je pred hiljadama ljudi i upitao:– "Ana, hoćeš li da budeš moja zauvek? "A ona, drhteći i sa suzama u očima, klimnula je. I tada — dok je celi stadion pevao, dok su baklje obasjavale noć — njihova ljubav postala je večna. Te večeri, kad su se reflektori ugasili, a grad se smirio, Nikola i Ana nisu otišli u luksuzni hotel niti na gala proslavu. Umesto toga, otišli su u njegov mali stan u Zemunu. Star, ali topao.

On je upalio sveće, pustio ploču s francuskom muzikom i bez reči joj skinuo kaput, okačio ga pažljivo, kao da drži najvredniji komad svile. – "Znaš.. . " – rekao je tiho – "Nisam nikada bio ovoliko umoran. I nikada nisam bio ovoliko živ. "Ana ga je pogledala. Prišla mu je, stavila ruke na njegovo lice i šapatom odgovorila:– "Nikola.. . ja sam te zavolela pre nego što si dao onaj gol. Ali sad.. . sad te volim i zbog svega što si spreman da žrtvuješ zbog mene. "

Još Erotskih priča?

Najbolja noć 2

Sofia, nesvjesna svega, isplanirala je još jedan bijeg: „Opet na plažu s curama! Ostani doma, draga.“ Alex se zlobno nasmiješio. „Ne brini, bit ću dobro.“ Te noći, Carla mu je poslala svoju točnu adresu i kratki video na kojem masturbira: prsti duboko u obrijanoj pički, nauljene sise su se sjajile, stenjala je: „Alex, pojebi me!“

Otkrivanje nečeg novog

Otkrili smo crveni čep s središnjom rupom, koji se umetao presavijen u vaginu i širio iznutra. Osim što je bio vrlo neobičan za snimanje videa zbog veličine rupe koja je držala vulvu otvorenom, bio je izvrsna igračka za održavanje dilatacije tijekom pauze u snimanju.

Voli mlade momke

Odjednom je stao i podigao me, iscrpljenu, gotovo u deliriju od oralnog seksa koji mi je dao. Legao je na kauč i natjerao me da sjednem na njegovo lice. Dok sam se spuštala, uhvatio me za struk i povukao na svoje lice. Osjetila sam njegov nos, jezik, sve u sebi. Tip mi je zario pičku u lice i jedva sam disala, ali me je nastavio strastveno sisati. U tom ekstatičnom stanju vaginalnog lizanja, odjednom sam pogledala njegov kurac i bio je tamo poput jarbola, tvrd, debeo, ogroman, s preejakulacijom koja je curila s vrha. Malo sam se sagnula da ga dohvatim i posisam, ali on me je tako čvrsto držao za struk, a glava mu je bila na mojoj pički da se nisam mogla pomaknuti.

Jebanje sa vibratorom

Postavili smo Fuckbota ispod stola. U sredini stola bila je mala rupa, promjera oko tri centimetra, kroz koju je virila okomita osovina, točno ispod viseće mreže za seks koja je visjela sa stropa. Stavio sam isti dildo koji sam prije koristio na kraj osovine, a ona je sjela u viseću mrežu, namjestila noge, raširila ih, a ja sam je polako spuštao dok joj dildo nije dodirnuo vaginalne usne. Bila je u čučnju, ali obješena o strop. Ponovno je uključila Fuckbota.

Rikardo doktor

Uđite, samo naprijed… kaže Doktor. Julio ulazi i pozdravlja ga dr. Campos stojeći. Doktor sjedi za stolom. –Dobro jutro, molim vas sjednite i recite mi što nije u redu… kaže Doktor. Julio sjeda preko puta stola i objašnjava joj što nije u redu. Liječnik ga pita traje li nelagoda danima, je li akutna, sprječava li ga da normalno hoda... Julio odgovara da traje već par ili tri dana, da nelagoda nije intenzivna, da hoda bez poteškoća, ali da je zabrinut...

Dina & Irena

Dina,22 god. studentica iz Primoštena, dok ovo pišem, zaručena sam s Dinom, planiramo vjenčanje naredno ljeto. A neke priče koje ću ovdje postaviti su osobna iskustva, tek neznatno izmijenjena, isljučibvo zbog zaštite identiteta svih sudionika koji se pojavljuju. Priča Dina &Irena je prva u nizu

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies).

Više informacija