Brza pretraga

Traži u imenu:
Ja sam:
Tražim:
 
 
 
 
Za:

Jutarnji pljuskovi

Prošlo je mjesec dana otkad sam istegnuo mišić na nogometu. Komično, svojom krivicom (nitko me nije dotaknuo). Dio rehabilitacije predviđao je plivanje. Kako nikad nisam bio lud za kupanjem na "špic"-plažama prepunim turista, penzića i dječurlije, odabrao sam jednu mirniju uvalicu, a i išao sam svaki dan ujutro, da izbjegnem najveće gužve. Uvalica je bila savršena. More čisto, stabla gotovo do mora, gusto grmlje, pa bih u miru zapušio i džoint. Bio je šesti ili sedmi dan moje "terapije".

Vruć, sparan, pun naoblake. U 06:00, čak i malo ranije nego inače, bio sam na svom mjestu. Od par standardnih kupača tih dana, nije bilo onog skandinavskog para, kao ni one dvije sestre bakice, tako da sam bio sam-samcat. Nakon pola sata u moru, otuširao sam se (ne podnosim sol) i u miru zapušio. Idilu je narušio samo nagli pljusak, tako da sam na brzinu pokupio stvari i uputio se prema vrhu uvale, gdje se nalazio nekakav derutni kiosk koji je nekad možda služio kao naplatna kućica. Čim sam zakoračio unutra, čuo sam nekakvo komešanje. "Mačke.. .. ", pomislim, ali odmah me razuvjeri ženski glas: 'Ko je to? ! ? ! " Ispred mene je ležala žena od nekih 45 godina (47 kasnije je rekla). Izgledala je mamurna, prenuta iz sna i, što mi je odmah privuklo pažnju, prilično degutantno odjevena: gore dekoltirani topić, a dolje kratka suknjica.

"'Ko si ti? ! ? ! ", upita još glasnije. Zatečen, na prvo sam pitanje šutio, a na drugo pitanje samo mucajući odgovorio: "S-sakrio sam se o-od kiše.. .. " Mucao sam iz dva razloga. Prvi je bio što me sam se na prvu zaista preplašio, a drugi je bio što je u mom prljavom umu već sve počelo smrdjeti na blud. "Imaš li cigaretu? ", upita bez ustručavanja. "Imam", kratko joj odgovorim i pružim cigaretu i upaljač. "Bit će da se pitaš šta radim na ovakvom mjestu, a? ", upita me dok je ispuhivala prvi dim. "Ma, ne.. .. Imamo svi svoju priču, boljih i lošijih razdoblja.. .. ", frazama sam pokušavao biti fin. Pljusak je potrajao poprilično (k'o naručeno), a za to vrijeme ona (predstavila se kao Dragana) je biflala svoju priču. Razvod, besparica, nije u dobro s rodbinom.. .. Alkohol nije spomenula, ali mislim da je problem bio očit. Ja sam je cijelo vrijeme gledao u oči i kimao pun razumijevanja. Kako smo oboje sjedili na podu, tu i tamo bih bacio pogled i pod njenu suknju gdje sam povremeno mogao vidjeti bijele gaćice sa žutim mrljama od mokraće. Izgledala je jeftino. Kao ulična prostitutka.

Punija, tamnokosa, s ogromnim sisama. Tješio sam je riječima da nije kasno da pronađe sreću i da sigurno ima još dobrih prilika za nju. "Ma, 'ko bi me ovakvu? ", smijala se, dok sam je zasipao hrpom komplimenta. U jednom trenutku se uozbiljila i polu-tiho upitala: "Bi li ti mene.. .. ? " Osjetio sam kako mi krv udara u glavu. Čuo sam otkucaje vlastitog srca u ušima. Koljena su mi zaklecala, gutao sam pljuvačku, glas me izdavao.. . Umjesto verbalnog odgovora, potegnuo sam kupaće prema dolje i pokazao joj debelu nabreklu kurčinu. Privukla se bliže meni i krenula mi drkati dok sam joj nespretno vadio sise iz topića. Idućih cca sat, ne znam ni sam koliko vremena, proveo sam kao u bunilu. Ni sam ne znam koliko sam puta svršio, ni gdje. Nisam je htio jebati u pičku jer me bilo strah zaraze, a kondom nisam imao. Čak mi nije smetalo što joj je pička bila obrasla i što je smrdjela. Dragana je bila ne samo napaljena, nego i jako prljava.

Bila je zaigrana kurcem, davila se u njemu. Što je vrijeme više odmicalo, bila je sve narajcanija i prljavija. Prstenjačio sam je grubijanski, i u pičku, i u analno. Iako sam svršio već par puta u nepuni sat, osjetio sam da će posljednji orgazam biti snažan. Slomila me riječima: "Ponizi me.. . ", nakon čega sam je zgrabio za kosu i obilno joj se istresao u grlo. Kiša je prestala. Čuo se samo cvrkut ptičica i moje glasno dahtanje. "Budi sutra tu i pocijepat ću ti pičku na dva dijela. ", pun sebe joj kažem, obrišem glavić njenim gaćicama, navučem kupaće i odem. Dolazio sam još mjesec dana i više je nisam vidio. Šteta, jer mi apetiti nisu bili zadovoljeni. Kao utješnu nagradu, uvijek imam sjećanje na jutro tako prljavo, da ga ni kiša nije mogla isprati.. .

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies).

Više informacija