Brza pretraga

Traži u imenu:
Ja sam:
Tražim:
Za:
Erotske priče

Sex

Ocjena: Nije ocjenjeno

Bila je to jedna mala garsonijera u Radićevoj ulici, s visokim stropom i krevetom na galeriji. Usko stubište, pomalo strmo, vodilo je do kreveta i imali smo mjesta samo za ležanje. Ipak je krevet bio dio garsonijere, gdje smo provodili najviše vremena. Kroz manji prozor vidio se neboder na Trgu. Ležali smo goli, priljubljeni, nismo znali ništa jedno o drugome. Znao sam samo da ima madež na desnoj preponi i ožiljak na koljenu, ali ne i njezino ime. Ljudi osjećaju tjeskobu od nepoznatog, ma koliko uzbuđenja to donosilo.

“Pričaj mi neku bezobraznu priču”, privila se leđima uz mene, iscrtavajući slovo “s” na mom boku.

“Igračka ti je topla.. . ”, rekoh.

“Nekako je čudna ta riječ: igračka, kada je izgovaraš u ovom kontekstu. ”

“Vagina je nekako previše medicinska riječ za bezobrazluk. Riječ pička mi je bezobrazna i sočna, ali gruba i seljačka. Pičkica mi je slinavo, čak i u gej varijanti. Zamisli geja koji kaže partneru da mu je lijep kurčić. Isto mi zvuči i mačkica u hetero varijanti, a razmišljao sam i o ribici. Ako hoćeš, mogu započeti priču s macom, ali mace nisu u bezobraznim pričama. I nikad je nisam vidio da mijauče – miiijaaauuu! Zamisli da mi crna maca prijeđe put. Morao bih se vratiti tri koraka unazad ili se uhvatiti za onu stvar da me ne urekne. Da ipak počnem s ribicom? ”

“Dobro, nastavi priču, kako god”, nasmijala se. “Pričaj mi tiho, da me uspavaš. ”

“Ipak ću odabrati pičku”, šapnuo sam. “Topla ti je. Mogla bi podgrijati ručak. Osjećam kako pulsira. Evo ovdje”, dodirivao sam je prstima. “Moj gnjurac želi zaroniti. Želim da te sutra zabole butine i guzovi dok prelaziš ulicu. Da tada razmišljaš o tome kako sam te razvalio. Znam da te unutra golica. Dok te mazim, sad si već vlažna. Svi tvoji budući muškarci osjetit će me u tebi. Namirisat će me. ”

“Ovo nije priča za spavanje”, prošaputala je. “Pa kako mogu zaspati uz ovakvu priču? ”

“Da prekršimo pravilo? ”, upitao sam. “Reci mi samo kako se zoveš? ”

“Dogovorili smo se”, uzdahnula je od zadovoljstva. “Ne trebamo ništa znati jedno o drugome. Možeš me zvati kako god hoćeš. Kako se zvala tvoja posljednja djevojka? ”, pitala je.

“Vanja. U stvari Maja. ” Čulo se kako glasno diše kroz nos. Jednu je nogu pomaknula u stranu i napravila više prostora za moje prste.

“Eto, zovi me Maja. Ili Vanja. ”

“Razmislit ću o tvom prijedlogu”, rekoh. “Ionako imena nikada ne priliče vlasniku. Daju ti ime i ti ga nosiš, dok se ne privikneš. Neki se nikada ne naviknu. ”

Sada sam već bio potpuno zariven u njezinu vlažnu unutrašnjost. Samo sam skliznuo u nju. Sve vrijeme je ležala na leđima dok sam joj koljenima razmicao butine. Nastavio sam kliziti do zajedničkog orgazma. Više nismo pričali te večeri. Dok je kasnije sjedila na WC školjki, pravio sam se da spavam. Nije me odozdo mogla vidjeti gore na galeriji. Čekao sam da čujem kako se zlatan mlaz bućka ispod nje. To je bio znak za njuškanje po njezinim stvarima. Tiho sam otvorio ladicu noćnog ormarića i izvukao okvir s fotografijom. Prepoznao sam je zagrljenu s nekim mladićem, obraz uz obraz. Nasmijani u krupnom kadru. Njezina ruka drži fotoaparat. U pozadini se nazire Sagrada Familia, Barcelona. Kada se mlaz prekinuo, brzo sam vratio fotografiju u ladicu i nastavio se pretvarati. Volio sam kako miriše nakon seksa, znoja i mokrenja.

Volio sam gledati kako ujutro gola prekoračuje preko mene i odlazi u kupaonicu, kako se njezine butine, guzovi i vaginalni prijevoji otvaraju nada mnom. Tada je mirisala na jutarnju pekarnicu, na kajzerice, kroasane, puter štangice i štrudlu s makom. Bila je nepredvidiva i zarazna poput bolesti poljupca.

“Kesten-pire! ”, rekla bi iznenada poput uplakane djevojčice. “Tako mi se jede. Hoću da mi kupiš kesten-pire! ” Nedugo zatim ta se njezina nevinost mijenjala i maglila oči. “Hoću da me jebeš! ”, rekla bi pohotno.

y

Prvi sam je put vidio u podzemnoj garaži šoping centra. Zastao sam automobilom i propustio je. Ona se osmjehnula. Odmah mi je upala u oči, kao vitka crnka koja naginje anoreksiji, ali su njezine grudi i stražnjica govorili drugačije. Bilo je tu mesa i težine. Procijenio sam da ima najviše dvadeset dvije-tri. Odudarala je, kao oaza u raspuklom polarnom ledu. I ja sam se njoj osmjehnuo. Iznenadilo me što je imala taj divlji pogled, više muški, koji govori: kako bih te kresnula!

Ubrzo sam zakoračio na pokretne stepenice. Žurio sam se naći s frendovima: Pegijem i Zekom. Na drugoj stepenici ispred mene stajala je ponovno ona. Vidjela je da sam iza nje. Prepoznala me i okrenula glavu. Osjećao se trenutak erotske energije između naših tijela, razdvojenih jednom stepenicom. Ispod tunike nazirala se savršena guza. Neodoljiva. Srećom, nije nosila šorc. Ne bih izdržao takvu patnju, pomislih. Tada sam osjetio kako mi u desnom džepu traperica vibrira telefon.

“Hej, pa koji ti je? ”, proderao se Pegi u slušalicu. “Dogovorili smo se da te čekam u kafiću. Upravo si prošao pokraj mene pokretnim stepenicama. ”

“Znam, znam, evo me”, rekoh mu. “Nedostajalo mi je još samo malo vibriranja u trapericama i još jedan kat. ” Prekinuo sam vezu i spustio se do njega. Čula me je što sam rekao.

Pegija sam poznavao još iz osnovne škole, ali s obzirom na to da nismo imali slične afinitete, ubrzo smo jedan drugom postali navika. Pegi je neprekidno razmišljao o novcu. Još je u srednjoj preprodavao travu klincima koji su se furali na heavy metal i sanjao san o nekakvoj mega-giga kombinaciji, “drug deal” ili bilo kakvoj drugoj kombinaciji. Posljednjih godina preprodavao je parfeme, kozmetiku, sunčane naočale i brendiranu odjeću. Nikada mi nije bilo jasno gdje je to ukradeno, tko to krade i koliko toga za krađu ima.

“Znaš ti, buraz, što je Amsterdam? Centar! Centar slobode! E, to je život, a ne ova vukojebina ovdje, u kojoj je i trava zabranjena. Trava se negdje računa kao lijek”, rekao je inspiriran još jednim porazom Dinama.

“Ma pusti sad Dinamo”, rekoh mu. “Znaš kakvo sam dupe vidio maloprije! ”

“I od sve te guzičaste folirancije mi je muka. Znaš kada dođu stranci ovdje pa drobe kako su naše žene najljepše. Normalno, kada pršti glamur usred podneva. Pritom sve te koke tvrde da se sređuju samo zbog sebe i to uporno opravdavaju odbijanjem frajera. ”

“A i ti stranci vrte istu priču u svakoj zemlji. Sjeti se da smo isto pričali onim Slovakinjama na zimovanju. ”

Pegi je nastavljao, više onako za sebe, ne slušajući me: “Zamisli da ti je ta mala ponudila seks. Sad i odmah. Trčkarao bi za njom kao pingvin, s trapericama i gaćama oko članaka. Usred ovog jebenog šoping centra. A sad zamisli da si ti njoj šapnuo istu stvar na uho. Ili, ne daj bože, spustio dlan na njezino dupe. Nebitno jesi li ti u pitanju, Antonio Banderas, Brad Pitt ili Spider-Man. Vjerojatno bi svi popili šamarčinu, čak i ako bi joj se to svidjelo. ”

“Teško da bi netko odbio Spider-Mana”, rekoh ironično.

“Da, da.. . ”, odvrati Pegi. “Čista gluma vlada ovim našim Disneylandom. Sputani smo, jebi ga. A i ona Catwoman sigurno bi odbila Spider-Mana jer se već pali na Batmana. ”

“E, ona bi možda i poklekla, žestoko je zagorjela dok Šišmiš šeta Robina u tajcama. Malo je gej cijela ta priča. ”

“Ja bih sigurno popušio Spider-Manu! ”, stigao je i Zeko te opkoračio slobodnu stolicu između Pegija i mene. “Ne znam samo ima li patent na onom crvenom kostimu. ”

“Gdje si Zorane Zečiću? ”, uputio je Pegi svoj uobičajeni pozdrav s ispruženom rukom. “Pederčino stara! ”

“Jebo te pederčina! ”, odgovori mu Zeko. “I tebe bih slatko naguzio! ”

“Nemoj opet provocirati”, sad je Pegi upirao prstom. Zeko i ja smo se pogledali, pa pukli od smijeha. Zeko je brisao suze. Pegi je šutio, onako za sebe, kao da nam ne želi prekidati zabavu. Ovako je počinjao svaki njihov susret, otkada nam je Zeko priznao da mu se diže i na muškarce. Pegi nije mogao podnijeti da je to onaj njegov Zeko s kojim je igrao nogomet i tuširao se zajedno, Zeko s kojim smo zajedno pokupili tri Slovakinje na zimovanju, Zeko koji je imao mišić na mišiću, pločice na trbuhu i ljepotu Adonisa. Nije mu ulazilo u glavu. Zar njegov Zeko, naš Zeko? ! Cijela ta misao o Zekinoj biseksualnosti bila je suviše kockasta za njegovu okruglu glavu.

y

U garaži centra dočekao me papirić za brisačem automobila. Kvadratnog oblika, malo ukrivo iskidan, s macom Hello Kitty i zelenim crtama. Oblim, ženskim rukopisom bila je ispisana mail adresa: mojmars@gmail. com. Poželio sam da je to ona.. .

Kasnije te noći, žestoko mi se digao. Sanjao sam golu, crnokosu djevojku. Skrivala se po mom stanu, savršeno vitka s teškim grudima. Tražio sam je izbezumljeno, a kada bih je pronašao, zaustavljala me osmijehom. U jednom sam je trenutku nagnuo preko kuhinjskog stola. Nije se branila. Agresivno sam ušao u nju odostraga, poput nasilnika. Samo je rukama rušila stvari sa stola, plivajući prsno. Razbila se staklena zdjela s narančama i zasula mi stopala krhotinama. Dahtao sam dok su se naranče uz tupe udarce kotrljale po hladnim, keramičkim pločicama. Dahtao sam sve jače i čupao je za kosu. Dahtao sam i nisam mogao svršiti. Izbezumljeno popaljen, probudio sam se bez orgazma. Erekcija me boljela. Izdrkao sam ga nešto kasnije, ispod tuša, s otvorenim ustima u koja je ulazila voda. Sperma se grčevito držala za glatku površinu kade, a onda je skliznula niz slivnik. Osjetio sam olakšanje. Dan je mogao početi.

Danima sam bio popaljen kao zvijer. Gospodin Zvijer. Danima se nisam seksao, kresao, pario, jebao, tucao. Posljednja je bila Vanja, studentica književnosti, ali je miris njezinih sokova odavno bio opran s kože. Režao sam kao zvijer.

Vanja nije bila kao Maja. Vanja je dolazila samo kako bi dobila komadić znoja i tahikardije. Dobivala je i pljeskanje po guzi. To je voljela. Maja je bila drugačija, mješavina svih boja. Ona me izmrcvarila. Nisam joj smio ostaviti prostor za sanjarenje. Htjela je da je posjedujem, ali to nije bila moja želja. Posjedujem svoj stan u jednoj brdovitoj ulici u zapadnom dijelu grada. Posjedujem svoj Peugeot 307 Coupe Cabriolet. I to je sve. Maju nisam želio posjedovati. “Pusti me da odem”, rekla mi je. “Ne mogu više ovako. ” I pustio sam je. Mislio sam da je ne mogu izgubiti, ako nije moja. Međutim, nije tako ispalo. Otrijeznila me nakratko: učinila je da se osjećam kao govno.

Tog sam jutra, olakšanih testisa, poželio pozvati neku bivšu. Kakav potez očajnika. U telefonu sam uvijek memorirao sve osobe pod punim imenom i prezimenom. Grozim se neurednih telefonskih imenika koji sadrže imena bez prezimena, nadimke, više istih imena obilježenih brojevima ili opisom o tome tko je ta osoba - Niko 1, Rambo 2, Roki 3, Jelena ljekarnica, Mirko mehaničar, Mirela sisata, Miroslav susjed. Zbunjuje me i kada pročitam nepoznato ime i prezime. Još nisam izbrisao Ivanu Perić, a ne mogu se sjetiti tko je ona. Nasmijao sam se kada sam došao do imena Martina Ježova. Bila je to jedna od tri Slovakinje koje smo Zeko, Pegi i ja pokupili na zimovanju u austrijskom zimovalištu Bad Gastein. Žestoko alkoholizirani trčali smo goli za njima po apartmanu. Poslije smo im vezali oči, a one su pogađale čiji penis imaju u rukama. Slovačka verzija kviza “Tko će koga” u kojem svi dobivaju. Ispod imena Martina Ježova, pisalo je Maja Radić. Oklijevao sam samo nakratko pa joj poslao poruku: “Što radiš? ” Nije prošlo nekoliko sekundi i stigao je odgovor: “Rekla sam ti da me pustiš. Otežavaš mi. ” Ponovno je učinila da se osjećam kao govno. Prva sljedeća u imeniku bila je Mirela Babić, sisata. Iz revolta prema Maji, njoj sam poslao poruku: “Što ima, hoćeš do grada? ” Prošlo je pet minuta kada je stigao odgovor, bip-bip: “Hej, blesane moj. Udana sam. Imam malu bebu. Vidimo se drugi put :-)” Utipkao sam onda: “Jučer u šoping centru? ” i poslao ga y

Neki se dani, u iščekivanju, razvuku kao žvakaća guma. Uspio sam odgledati utakmicu i film na kabelskoj, a poslije su se vrtjeli glazbeni spotovi na VH1 – The Best Of 90’s. Odgovor je stigao dok je svirala pjesma “What’s Up” 4 Non Blondes.

Stigla mi je poruka.

Ona: Čula sam te što si rekao jučer na stepenicama pa sam pretpostavila da bi htio da se čujemo i vidimo. :-)

Ja: Što sam rekao?

Ona: Gledao si u moju guzu:->

Ja: Bilo bi dobro da mi objasniš što znači to na kraju. Prepoznajem samo sretnog i tužnog smajlića.

Ona: :-* <3

Ja: Što sad to znači? Upala ti pahulja u usta ili u oko?

Znao sam da je to simbol za poljubac, a da 3 ozačava

srce, iako me to više podsjećalo na ženske guzove. Inače me zabavljaju svi ti simboli. Kao da rješavam Rorschachov test. Simbol :-| podsjećao me na penis ispred velikog zida, a simbol :-/ na penis ispred uzbrdice. Bilo mi je jako teško skužiti mail s penisom ispred zida. Zvučalo je u stilu “nikada me nećeš kresnuti”, ali dobro, nisam sve simbole dovodio u vezu sa seksom. Za poljubac sam se našalio da joj je upala pahulja u oko. Čini se da imam i malog romantika u sebi.





Ona: Pa kad se vidimo?

Ja: Hoćeš sutra?

Ona: Može. Vodim te u šoping. Vidimo se u 18. 00 kod konja. Ne znam jesi li primijetio kakve konj ima testise :-)

Osjećao sam se kao da je poznajem sto godina. Da se i ona isto osjećala, primijetio sam kad smo se sreli ispod brončanih testisa konja na Trgu. Poljubila me kratkim poljupcem u usta. Bez ikakve zadrške. Onako, pljus! Nisam bio šoping-tip koji vikendom, ili poslije posla, dolazi potrošiti nešto novca u šoping centru. Takvo je pravilo valjda: radiš da bi zaradio, potrošio, a onda platio odmor od rada. U međuvremenu smrdiš i kupaš se, ševiš i svršavaš, jedeš i prazniš se. Otkineš li komadić ljubavi u bilo čemu, imaš sreće. Bila je rasprodaja po cijelom gradu. Ona je izgledala kao riba u vodi, a ja sam se trapavo gegao po kopnu. Provlačeći se kroz gužvu, povremeno sam čupao ruke zaglavljene između vrećica, debelih bokova i balonera prolaznika. Pričali smo nekakve neobavezne priče, poput meteoroloških prognoza u stilu “Kiša će, a? ”. Povremeno sam je gubio u gužvi. Primjećivao sam da je nema pokraj mene kad bih se uhvatio kako pričam s nepoznatim ljudima u prolazu. Pojedini su me gledali u čudu, samo što mi ne odgovore: “Ma kakva kiša, o čemu ti pričaš? ”
Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies).

   Više informacija

Samo za punoljetne osobe

Ukoliko niste punoljetna osoba molimo Vas da odmah napustite stranice!

Nemam 18 godina