Brza pretraga

Traži u imenu:
Ja sam:
Tražim:
 
 
 
 
Za:

Spašavanje dame u nevolji

Tko se još nikada nije probao baviti planinarstvom, bilo na amaterski način bilo malo ozbiljnije, ne zna što propušta. Ja sam Marko, već polako u pedesetim godinama, onako srednjeg izgleda ali se nedam ni godinama ni prolaznosti života. Planinarim, vozim bicikl i ne radim to da vratim godine ili izgledam bolje već zato što mi to godi. Moje planinarenje donijelo mi je mnoga poznanstva, manje muška, više ženska, da ne bi ispalo da sam sad neki ženskaroš. Nisam, ali jedan takav planinarski pohod ostao mi je u trajnom sjećanju.

Bila je sredina ljeta, užasno sparno i toplo vrijeme. Odlučio sam da je vrijeme da isprobam svoj maksimum, da ispenjem jednu od najzahtjevnijih planinarski staza, Anića kuk koji se nalazi u nacionalnom parku Paklenica.
Iako sam imao dosta kondicije, sasvim pristojnu opremu, nešto znanja , ipak sam sa strahopoštovanjem krenuo tog dana rano ujutro prema vrhu. S obzirom da je bilo dosta rano vrlo malo ljudi sam sreo, ali nikog tko bi išao u mojem smjeru. Nakon otprilike pola puta staza polako prelazi u odlično markiran, ali izuzetno opasan put prema vrhu.
Postalo je dosta vruće, jer oko vas su samo oštre stijene, tako da sam trošio dosta vode. Srećom bio sam pripremljen na takvu situaciju te sam ponio dosta vode. Negdje pred samim vrhom dostigao sam jednu osobu, naravno morao sam primijetiti da se radi ženskoj osobi duge smeđe kose koju je vezala u punđu i prekrasne i zamamne guze, što i nije bilo teško primijetit s obzirom na kratke hlače koje je imala. Nije baš bila obučena za planinarenje no kada sam prišao bliže vidio sam da situacija nije baš sjajna. Naime, žena, mislim vidjelo se da je lijepa i već možda blizu pedesetima izgledala je izuzetno izmučeno i izmoždeno. Kad me je ugledala , nasmiješila se i poveselila te me upitala:

- Do you speak English or Croatian ????
- Da, govorim Hrvatski, nego recite mi jeste li dobro, jer baš ne izgledate– odgovorio sam joj
- Oh , hvala bogu – rekla je uz olakšanje
Objasnila mi je da joj je boca vode koju je imala ispala iz ruku međe oštre i duboke stijene te da više uopće nema vode. Ponudio sam joj svoju vodu i svoje društvo. Došavši na vrh konačno smo se i upoznali. Rekla mi je da se zove Martina, da ju je prijateljica dovezla do ulaza u park, da će doći poslije po nju i da mi je zahvalna što dijelim svoju vodu s njom. Svi koji su imali prilike sredinom ljeta po sunčanom vremenu biti ovdje, znaju što to znači. Dok se ona divila pogledu, ja sam se divio njoj. Prekrasna žena, punih grudi koje su se jedva držale u grudnjaku i majici na bretele, čvrste guze, očito je žena držala do sebe.

Spuštanje je bilo još zahtjevnije, ali smo se udruženim snagama spustili sa vodom koju smo imali do prvog izvora. Dopratio sam ju do izlaza iz parka i , naravno, ponudio da ju svojim automobilom prevezem do mjesta gdje je odsjela, da ne mora zvati prijateljicu.
Možda mi se samo pričinilo zbog vrućine, ali odmah je prihvatila i nekako me čudno pogledala ravno u oči , imao sam dojam da je čak lagano zubima zagrizla svoju donju usnu. Nazvala je reda radi prijateljicu , da ne brine i saznala da ionako ne bi mogla doći po nju jer je morala otići poslom i ne zna kada će se vratiti.
Dovezao sam Martinu do prijateljičine kuće, pomogao joj odnijeti stvari kad me iznenadilo i oduševilo njezino pitanje:

- Marko, jeste li možda za hladan sok i još malo druženja ????
Prihvatio sam poziv. Ugodno smo se smjestili, prešli na ti, pijuckali sok i raspričali se o svemu i svačemu. S obzirom da mi je majica bila potpuno mokra od znoja upitao sam Martinu da li mogu do kupaone da se presvučem. Dok sam se presvlačio čuo sam otvaranje vrata. Naslonjena stajala je Martina i gledala me ponovno onim čudnim pogledom i još mi rekla:

- Ako želiš, možeš se i istuširati
- Martina, hvala ti , ako mogu ???? - baš bi mi dobro došlo – odgovorio sam
Njezin odgovor me ostavio bez teksta:
- Nadam se da nemaš ništa protiv da ti se pridružim ?????
Nije čekala moj odgovor, polako je skinula majicu, hlačice…. Uh kad je skinula grudnjak počeo sam sliniti, kad je skinula gaćice oduzeo sam se. Prošla je pored mene , stavila mi svoje gaćice u moje ruke i rekla:

- Molim te, nemoj da dugo čekam
Skinuo sam se, kaj skinuo, pobacao stvari sa sebe i upravo dojurio za njom u tuš kabinu. Topla voda opustila nas je do maksimuma, poljubio sam ju i pomazio grudi. Oh, kako je uzdahnula. Ni ona nije gubila vrijeme, uzela mi je kurac u ruku i počela drkati, polako, sporo. Odmaknuo sam se od nje, čučnuo i prstima prošao preko njezine glatke mace. Uzdahnula je ponovno, glasnije. Jezikom sam liznuo klitoris, vrisnula je, počeo sam lizati macu, usmine, klitoris, njezino uzdisanje nadjačavalo je šum vode:
- Marko….. moj bože……. oh …kako….. je ovo……dobr…. o……aaaaahhhhh……molim…. te…. ne moj….. pres…. aaahhhhh….. tati……oooohhhh…….. AAAAAAAHHHHHHH
Tako je naglo svršila da su joj noge popustile , samo se spustila na dno tuš kade. Tresla se i grčila još neko vrijeme, a onda me pogledala u oči i rekla:
- Moj bože, ovo je bilo nevjerojatno. Hvala ti , baš mi je ovo trebalo.
Podigla se, uzela me za ruku i povela prema krevetu. Krevet je bio poprilično velik. Legnuo sam na leđa, Martina me opkoračila, uzela moj kurac u ruku i ponovno lagano počela drkat. Poljubila je glavić, obujmila ga usnama i polako, polako glavu pomicala gore dolje. Cijelo vrijeme gledala me u oči. Mislio sam da ću eksplodirati istog trena, koliko je dobro to radila. Prekinuo sam ju i rekao:

- Martina, dođi, moj nestrpljivko te čeka
Upravo je skočila, zajašila moj kurac, spustila se do kraja tako da joj se klitoris trljao po mojim dlačicama. Zabacila je glavu unatrag, čvrsto stisnula svoje grudi te počela stenjati tako glasno da su nas i susjedi možda čuli:
- AAAAhhhhhhh……Markoooooo……. oooohhhhhhh………. ne……vjerujem………aaaaaaahhhhh……sad……. ću………ooohhhh……. svršit……ću………još………malo…………. AAAAAAHHHHHHHH
Ponovno je svršila tako grčevito da je moj kurac ostao stisnut kao kliještima u njenoj maci. To je bilo dovoljno za moje umorno tijelo, počeo sam i ja svršavat duboko u njenoj maci. Srušila se ne mene pokušavajući smirit disanje. Nakon nekog vremena legla je pored mene. Ležali smo neko vrijeme u tišini, svako u svojim mislima.
Polako, onako umorno smo se obukli, taman na vrijeme. Čuli smo kako se pred kućom zaustavlja automobil. Vratila se Martinina prijateljica.

Iznenadila se kad me vidjela, ali Martina je spasila situaciju:
- Hej Mirna, ovo je Marko, spasio me tamo gore, pokušala sam mu se zahvaliti sa sokom i „malim“ druženjem
Upoznao sam se sa Mirnom, ispričao se što moram ići, Martina se ponudila da me isprati.
Došli smo do automobila, Martina me je strasno poljubila, stavila u ruku papirić sa brojem mobitela i rekla:
- Hvala ti na svemu, mislim baš na „svemu“, nazovi me
- Ne trebaš se zahvaljivati, bila mi je čast i zadovoljstvo spasiti damu u nevolji
Pozdravili smo se i ja sam umoran, ali zadovoljan krenuo kući. Ovaj planinarski pohod pamtit ću cijeli život. Pusa

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies).

Više informacija