Brza pretraga

Traži u imenu:
Ja sam:
Tražim:
Za:
Erotske priče

Vještice

Ocjena: 3

Puni mjesec svijetlio je visoko iznad čistine "male piramide" i osvjetljavao je kao da je dan. Sama čistina nije bila jako velika. Imala je oblik nepravilnog kruga promjera nekih dvadesetak metara. U prostor kruga moglo se ući sa dvije strane, put koji je presjecao čistinu dolazio je s istoka, a nastavljao se u smjeru sjevera. Heda i ja smo došli nešto prije početka samog obreda, jer joj je trebalo vremena da bi mi na licu mjesta objasnila kako se moram ponašati i gdje moram stajati da ne bih ometao obred.
Vodila me je za ruku kao malo dijete i takvim mi tonom objašnjavala što će se događati. Nipošto se nisam smio maknuti iz "vrata" male piramide, sve dok me Heda ne pozove, kako bih bio zaštićen od početnih negativnih zračenja koja bi za mene mogla biti opasna. Isto tako nisam smio pustiti ni glasa, ma što se događalo, prije nego što mi se Heda ne obrati.
Promatrao sam Hedu dok mi je objašnjavala stroga pravila tihim, ali odlučnim glasom. Bila je vrlo lijepa. Vrlo vitka, dugih nogu i ruku te duge crvene kose koja se na mjesečini prelila nekim posebnim sjajem. I oči su joj se zelenile nekim posebnim sjajem koji imaju samo prirodno riđokosi, a zelenooki ljudi. Takva je kombinacija u prirodi prilično rijetka, ali kad se poklopi, onda su to obično ljudi izuzetne ljepote i neke posebne čvrstine i odlučnosti. Heda je bila upravo takva. Gotovo savršeno klasično lijepa, ali ne bezlično, lutkasto lijepa, već nekako osobito, meni teško opisivo. Jedino što na njoj nije bilo savršeno, bio je nos. Za mrvicu prevelik i za nijansu prekukast. Iako joj je taj nos malo kvario klasičnu ljepotu, davao joj je mnogo više na osobnosti. Zbog njega je djelovala odlučnije. Uostalom, kakva bi to bila vještica bez kukastog nosa. Ulovio sam se u toj pomisli i smješak mi je zatitrao usnama. Odmah je to primjetila.
"Nemoj ovaj obred doživljavati neozbiljno, " prekorila me je pomislivši da se smješkam njenim uputstvima.
"U sam obred i protokol koji ga prati uloženo je više truda nego što si to vi povlašteni iz Crnog kruga možete i zamisliti, generacijama ga poboljšavamo i usavršavamo. "
Bila je očito povrijeđena mojom nepažnjom i neozbiljnošću.
"Oprosti, malo sam se zamislio, " pokušao sam zagladiti stvar. "Mnogo toga ružnog mi se događa u posljednje vrijeme i priznajem da nisam usredotočen koliko bi trebalo. " Namjeravao sam se dalje pravdati, ali po njenom osmijehu moglo se razabrati da mi ne zamjera previše i da je nepotrebno na isprike dalje trošiti riječi. Shvatila je da smiješak na mom licu nije bio zlonamjeran ili podcjenjivački.
"Dobro. " Nastavila je zapovjedničkim glasom . "Mislim da si najvažnije shvatio. Ne miči se iz vrata i ništa ne govori dok ti ja ne dam znak dopuštenja.. . " Zaustila je još nešto ali je prekinula u pola riječi, zagledavši se niz istočni puteljak po kojem se u taj trenutak počela približavati svijetlost.
"Dolaze ostale, " prozborila je tiho i okrenula se od mene takvom brzinom da su me krajevi njene lijepe duge kose oplahnuli po licu. Brzim je koracima, gotovo trčeći, napustila čistinu u smjeru suprotnom od nadolazećih svijetala.
Sada se već sasvim jasno moglo razaznati da je izvora svijetlosti bilo više. Svijeće koje su držale mjesečeve svećenice gorjele su jasnim plamenom, tek ponekad zadrhtavši od strujanja zraka. Približavale su mi se u tišini, polagano i dostojanstveno. Kolona u kojoj je bilo dvanaest žena i djevojaka, razvukla se po dužini jer je između svake od njih bio razmak od po nekoliko metara. Jedna po jedna, tiho su prolazile pokraj mene ne pokazujući ni jednim znakom da su me primijetile. Zaogrnute samo tankim ogrtačima od gaze, bosih nogu, okupljale su se na čistini čineći polukrug okrenut prema sjeveru.
Kada je i posljednja od njih došla na proplanak, krug se polako počeo zatvarati. Ostao je samo mali prolaz u smjeru sjevera. Upravo u onom smjeru u kojem je odletjela Heda. Svećenice su nekoliko trenutaka stajale sasvim mirno i u potpunoj tišini, a zatim se iz njihovih grla moglo začuti brujanje, zvukovno nalik na indijski Om. Brujanje je u početku bilo jedva zamjetno da bi se, kako je vrijeme odmicalo, sve više pojačavalo. Kako je rastao intenzitet njihova brujanja, tako su sve više dizale svijeće koje su im blistale u rukama. Napokon su svijeće bile visoko u zraku a dvanaest je svećenica odjednom, kao po komandi, ušutjelo. Nekoliko je trenutaka vladala potpuna, grobna tišina, a zatim se oglasila najstarija od njih izneneđujuće snažnim i zvonkim glasom.
"Došli smo ti božice. "
"Ommmm.. . " začulo se iz grla svih ostalih. Zvučalo je kao odgovor.
"Slaviti te, božice. "
"Ommmm.. . "
"Služimo ti, božice. "
"Ommmm.. . " odgovarale su sve ostale.
"Učimo od tebe i živimo s tobom u srcima. "
"Ommmm.. . " Sve je glasniji bio odgovor.
Zatim je nastala pauza, potpuna tišina koja je trajala oko pola minute. Svijeće su i dalje bile visoko u zraku obasjavajući čistinu jasnom svijetlošću.
Baš kad sam se počeo pitati koliko će dugo izdržati u tom položaju, svećenice su polako počele spuštati svijeće i kretati se čistinom. Krug je bio zatvoren i ponovno se počeo kretati u smjeru suprotnom od kazaljki na satu. Svijeće su opet držale u visini pojasa. Laganim su, elegantnim, gotovo plesnim koracima, krenule jedna za drugom. Svaka od njih, pogleda uprta u svijeću u svojim rukama. Kružile su čistinom potpuno koncentrirano, ne obraćajući pažnju na svoju okolinu. Onako bose, u bijelim prozirnim laganim koprenama izgledale su mi nadnaravno lijepe i čiste.
Pozorno sam promotrio svaku od njih dok su prolazile pored mene i dalje ne pokazujući da me primjećuju. Neke od njih sam poznavao od ranije, a neke sam sada vidio prvi put. One koje sam poznavao, nikada mi se nisu činile tako lijepe kao sada dok sam ih promatrao kako u savršenom skladu lagano koračaju mjesecom obasjanom čistinom. Lica su im blistala u svijetlosti svijeća i izgledala nekako sviježe, mladenački, u isto vrijeme opušteno, ali i zategnuto od duboke koncentracije. Sve su mjesečeve svećenice bile mlade iako različitih godina. Najstarija, koja je bila na čelu kolone, mogla je imati nekih trideset i pet godina, a najmlađa, na začelju kolone, bila je jedva propupala dijevojka od nekih petnaestak godina.
Napravile su tri kruga u potpunoj tišini a zatim se ponovno zaustavile u položaju iz kojeg su krenule. "Danas neka najbolja od nas govori tvojim glasom i neka nas savjetuje tvojom mudrošću! " nastavila je predvodnica jakim glasom.
"Ommmm.. . " izustile su ostale.
"Dođi i druži se sa svojim sestrama. "
"Ommmm.. . "
"Poduči nas. "
"Ommmm.. . "
"Budi s nama. "
"Ommmm.. . "<>p "Budi jedna od nas. "
"Ommmm.. . " glasanje ostalih je preraslo gotovo u vrisak da bi nestalo u silaznoj putanji. Tada se na zapadnom ulazu na čistinu pokazalo još jedno svijetlo. Znao sam da je to Heda, a znale su to i svećenice, ali ovoga puta nisu u njoj vidjeli Hedu, jednu od njih, nego božicu Dianu koja se materijalizira u najboljoj od njih.
Heda je prilazila čistini laganim koracima tako polagano da se činilo kao da lebdi. Svijeća u njenim rukama bila je crna i gorjela je nešto jačim plamenom koji je obasjavao njezino lice. Crvena, raspuštena kosa obasjana plamenom svijeće blistala je kao da gori. Oči su joj, dok se približavala bile gotovo potpuno zatvorene. Polaganim je, dostojanstvenim, a ipak vrlo elegantnim koracima ušla u krug koji su činile njene istomišljenice i tek tada je pogledala plamen svoje svijeće praznim, odsutnim, pogledom. Pogledom koji kao da je kroz svijetlost plamena zadirao u drugu dimenziju.
"Jeste li spremne? " izustila je tihim, oporim glasom.
"Spremne smo, " prošaptale su žene, jednoglasno.
"Jeste li ablucirane*? "
"Očišćene smo. "
"Jeste li svjesne? "
"Svijesne smo. "
"Jeste li dostojne? " Hedinin je glas postavljajući ovo pitanje bio nešto viši nego do sada.
"Dostojne smo! "I odgovor je bio glasniji.
"Tada me slavite i budite moje družice. "
Rekavši to, Heda je podigla svijeću u svojim rukama visoko iznad glave i počela se okretati oko svoje osi. Ostale svećenice su polaganim i pažljivim pokretom spustile svoje svijeće ispred sebe, uhvatile se za ruke i u tom čudnom kolu počele kružiti oko Hede. Najprije sasvim polagano, a onda sve brže i brže.
"Ooooaaaaah, ooooaaaaah, ooaaaaaah.. . " Krikovi su se prolamali čistinom. Zapravo krik nije dobra riječ kojom bi se opisalo glasanje svećenica koje su sad već brzim korakom kružile i kružile oko Hede. Početni glas "o" bio je jedva čujan, začet duboko u grudima svake od njih, pojačavao se sve više i više da bi u jednom trenutku prešao u glas "a "koji je još rastao i napokon završio glasnim krikom. Ruke koje su prvo bile dolje, uz struk, sada su bile visoko u zraku, kao da ispraćaju krik i odbacuju ga što dalje od sebe. Zatim nekoliko trenutaka tišine pa ponovno ooooooaaah i ponovno podizanje ruku. Osjetio sam kako me od tih glasnih krikova preplavljuje jeza.
Heda je u sredini tog glasnog vrtloga polagano kleknula najprije na jedno, a zatim na oba koljena, te plamen svijeće prinjela hrpici lišća i suhe trave koji je bio ispred nje i koji ja do tada nisam ni zamjetio. Hrpica je za tren planula čudnim praskavim plamenom, koji je Heda odmah ugasila skinuvši veo sa svoje glave i prebacivši ga preko plamena. Zatim je ustala i podigla svoju svijeću visoko iznad glave. Polagano se okretala oko svoje osi. Čudnovato, pomislio sam, za veo od gaze bilo bi normalno da izgori u dodiru sa otvorenim plamenom, ali ovaj veo je prigušio plamen gotovo ga ugasivši. Iz hrpice lišća i trave pokuljao je plavkasti dim čudna mirisa.
Svećenice su sad malo stisnule krug oko Hede i okrenule se prema njoj i dimu koji ih je počeo prekrivati. Još uvijek su lagano kružile i zajednički, unisono ispuštale krikove.
Ooooooaaah.
Jedan krug oko Hede značio je dva do tri krika i isto toliko podizanja ruku. Gusti se dim dizao iz hrpice i obavijao ih, a one su ga žudno udisale.
Žar se, raspiren lelujanjem njihovih koprena, pretvorio najprije u plamičak, a onda je opet planuo punim plamenom. Predvodnica je brzim pokretom sa sebe strgnula gazu kojom je kao koprenom bila pokrivena i ostavši gola, bacila je gazu na plamen. Vatra se nekim čudom, kao i trenutak prije, odmah ugasila. Kolo mjesečevih svećenica se nastavilo kretati obavijeno novim oblakom gustog dima. Ooooooooaaaah, oooooooooaaaah.. .
Krikovi su bili vrlo glasni.
Nakon jednog kruga oko Hede i izvora dima, plamen je ponovno buknuo. Sada je druga djevojka sa sebe strgnula koprenu i bacila je na vatru, trenutno je ugasivši. Ponovno ih je obavio gust oblak dima koji su udisale sa sve večim zadovoljstvom.
Ooooooaaaaah, ooooooaaaaah.. .
Koraci su im sada bili nešto sporiji i krug se sve više sužavao. Ponovno je liznuo plamen koji je ugašen koprenom jedne od njih. Krug je sada već bio gotovo potpuno stisnut i zatvoren, tako da sam već jedva vidio Hedu, koja je i dalje držala svoju svijeću visoko u zraku. Kolo je nastavljalo svoj put oko nje laganim, i učinilo mi se sve nesigurnijim, koracima. Predvodnica kola, koja je prva ugasila plamen svojom koprenom, počela je podrhtavati. Ponovnu pojavu plamena dočekao je već spreman veo slijedeće svećenice koja je bacivši ga, odmah počela drhtati kao i predvodnica obavijena dimom. Koljena su joj klecnula i izgledalo je da bi djevojka pala na zemlju, da je za obje ruke nisu držale njene prijateljice. Uskoro su sve mjesečeve svećenice koje su svoju odjeću iskoristile za gašenje plamena čudno podrhtavale i stenjale, povremeno se grčeći. Krici tog čudnog kola više nisu bili tako jednoglasni kao do sada. Djevojke koje su još bile odjevene, bile bile su prilično glasne, ali kako je koja odbacivala svoju odjeću, krici su joj bivali sve tiši i više su ličili na stenjanje nego na one prijašnje prodorne krikove. Na licima im se moglo očitati zadovoljstvo, a oči su im bile sklopljene. I dalje su se držale za ruke vrteći se lagano oko Hede ali izgledalo je da je svaka od njih u svojem svijetu zadovoljstva i putenih užitaka. U svom vlastitom sedmom nebu. I posljednja je djevojka uskoro bacila svoju koprenu na plamen srušivši se odmah zatim na koljena u orgazmičkom grču. To kao da je bio znak Hedi koja se zaustavila u svojoj polaganoj vrtnji , pogledala i prstom pokazala prema meni. Njen su pogled pratile i sve ostale svećenice. Izgledalo je da su u trenutku otriježnjene. Kao da su se sjetile da ritual nije tu samo zato da bi one bile zadovoljene, već da do kraja sastanka treba još ponešto učiniti. "Pripremite Vorloka*, " rekla je Heda i dalje me netremice gledajući. Svećenice su se redom okrenule i počele mi prilaziti polaganim, ali odlučnom koracima. Čuvši Hedine riječi i vidjevši žene kako mi prilaze, osjetio sam na trenutak napadaj straha, ali Hedin me je pogled smirivao. I prije nego što sam se mogao snaći, bio sam okružen nagim ženama koje su me dodirivale. Kad mi je jedna ruka dodirnula remen na hlačama otkapčajući ga, ponovno me je uhvatio napadaj panike. Užasnuto sam pogledao prema Hedi koja mi je prilazila smireno se smješeći. Pokušao sam se odmaknuti od njih, ali dvanaest pari ruku me je nježno ali odlučno zadržavalo na mjestu. Prišavši mi, Heda mi je svijećom dotaknula čelo i taj me je dodir, usprkos laganom bolu i mirisu spaljene kose, iznenađujuće smirio, gotovo sam onemoćao. Prepustio sam se rukama svećenica koje su me, osjetivši da je otpor prestao, u trenu potpuno razodjenule i podigle u zrak visoko iznad svojih glava. Činilo mi se kao da lebdim leđima okrenut prema tlu, dok su me nosili prema tinjajućoj hrpi lišća. Nježno su me spustile, a Heda mi je pritiskom na rame pokazala da moram kleknuti pored izvora dima. Glava mi je bila tik do upaljenog lišća tako da sam htio, ne htio, udisao čudan miris plavičastog dima od kojeg mi se odmah počelo vrtjeti u glavi. Pokušao sam se odmaknuti, ali Hedine nježne ali odlučne ruke dale su mi do znanja da moram zadržati taj položaj.
Preko ramena sam osjetio veo koji je na mene spustila. Bila je to posljednja nespaljena koprena, njezina vlastita. Ostavivši me u tom položaju, Heda se pridružila ostalim svećenicama, uhvatila u kolo i počela kružiti oko mene. Dim koji sam udisao kao da se pojačao u tom trenutku. Oči su me malo zapeklem ali to je bila jedina neugodnost. Dim se mogao udisati bez da nadraži grlo i izazove kašljanje. Svećenice su, držeći se za ruke, lagano kružile ponovno ispuštajući glasne krikove. Ipak, nakon nekoliko krugova kruženje je usporilo, krikovi su utišali i ponovno postali sličniji stenjanju nego njihovim prvobitnim krikovima. Podignuo sam glavu i počeo ih pozornije promatrati. Vidio sam im lica koja su bila iskrivljena sladostrasnim grčem. Izgledalo je kao da svaka od njih želi izvući ruke iz kola i zadovoljiti se dodirom, ali to nije bilo moguće, ruke su se čvrsto držale. Kolo je nastavljalo svoj put ali vrlo, vrlo polagano. Plesačice su sad već redom jecale od zadovoljstva, stiskale noge i trzale se. Klečao sam između njih kao očaran, zadivljen prizorom i gotovo izluđen. Oko mene je, na snažnoj mjesečevoj svijetlosti, plesalo trinaest golih, uzbuđenih žena. Bio je to prizor iz snova. Rukom sam krenuo da dodirnem jednu od njih, ali primjetivši to, Heda, koja je izgleda jedina zadržala prisustvo duha, svojom mi bosom nogom grubo odgurne ruku. Sljedećim mi je pokretom skinula veo sa ramena i podigla ga objema rukama uvis, raširivši ga.
"Lezi na leđa, " začuo sam glas.
Onako smućen i opijen dimom, nisam više bio siguran da taj glas pripada njoj. Nije mi bilo važno čiji je glas koji sam čuo, postupio sam kakao mi je naloženo. U istom trenutku preko lica mi se spustio veo od tanke gaze. Ležao sam na leđima raširenih ruku i nogu i kroz gazu ih gledao kako plešu oko mene. Sad sam već znao da ih ne smijem dodirnuti i to me je izluđivalo. Nikada još nisam doživio tako intenzivno uzbuđenje.
Napokon se kolo zastavilo. Najmlađa i najstarija žena prišle su mi laganim koracima i stale su na moje raširene ruke. Nisu bile teške, ali je osjećaj zarobljenosti i bespomoćnosti na trenutak ovladao mnome. Prišla mi je i treća ali zbog gaze prebačene preko mog lica, nisam sa sigurnošću mogao utvrditi koja je to. Zastala je iznad moje glave, stopalima mi dodirujući oba obraza a zatim se polagano počela spuštati u sjedeći položaj sve dok mi nije dodirnula lice. Sada sam već naslućivao što se od mene očekuje. Rukama ih nisam mogao dodirnuti ali usnama sam ih smio zadovoljti. Gaza na mom licu nije mi smetala da utonem u slatku vlagu koja se nadamnom nadvila. Jedva sam je dodirnuo usnama, kad sam osjetio da se počinje grčiti. Blage titraje njenog orgazma, pojačavalo je njeno ritmičko gibanje. S krikom se je zgrčila i smirila za nekoliko trenutaka. Tada se sporim pokretom odmaknula i prepustila mjesto drugoj svećenici mjeseca. Več slijedećeg trena na mom je licu bila nova svećenica, željna zadovoljenja. Pomicala mi se pred očima očekujući dodir mojih usana. Dodirnuo sam je, preko sad već vlažne gaze koja mi je još uvijek bila prebačena preko lica. Iako joj je trebalo malo duže nego prvoj i ona je vrlo brzo doživjela vrhunac. Malo se zadržala iznad mene, a onda je slijedeća zauzela njeno mjesto. Već dok se spuštala, prije ikakvog dodira mojih usana počelo je njeno orgazmičko grčenje, jedva me je dodirnula i već je prepustila mjesto sljedećoj, kojoj je ipak trebalo malo više vremena i pažnje dok nije postiga željeni cilj.
Jedna po jedna mjesečeva svećenica izmjenjivala se na mojim usnama tražeći zadovoljstvo i olakšanje, a ja sam iza svake ostajao dodatno uzbuđen njihovim okusima i mirisima, ali bez olakšanja koje su one doživljavale. One me nisu dodirivale, a niti sam se nisam mogao dodirnuti, jer su mi dvije od njih neprestano stajale na rukama. Bokovima sam parao zrakom uzbuđen i željan bilo kakvog dodira, ali nitko me nije dodirnuo, olakšanja nije bilo.
Napokon su se sve izredale na meni i došao je red i na Hedu. Ona je bila trinaesta i posljednja. Stala je iznad mog lica i polako se počela spuštati, gibajući se u ritmu muzike koju je samo ona čula. Na licu joj se očitavalo uzbuđenje jednako mojem. Mirisala je svježe, ženstveno i uzbuđujuće. Njoj sam kao otjelovljenju boginje Dijane posvetio posebnu pažnju. Uronio sam u nju željan njenog okusa i mirisa. Gaza na mom licu bila je natopljena mojom slinom i njenim sokovima. Ljubio sam je kao pomahnnitao, a ona se je lagano pomicala prateći pokrete mojih usana. U trenutku orgazma gotovo me je ugušila pritiskom na lice. Drhtala je u valovima sladostrašća i uvijala se unatrag, tako da mi je kosom šarala po preponama. Bio je to prvi, dugo željeni dodir, koji je bio dovoljan da me obeznani. Počeo sam se grčiti propinjući se po zraku, i dalje željan dodira kojeg nije bilo. Jedini dodir koji sam doživio bio je taj prvi dodir njene kose. I taj, jedan jedini, lagani dodir njene kose, bio je dovoljan da doživim zadovoljstvo kakvo nikada da sada nisam osjetio. Moje sjeme je poletjelo uvis kao nikada prije. Heda je osjetivši što se događa, hitro sišla s moga lica i gazu prebacila preko mojih prepona. Grčio sam se u slatkoj smrti i tada sam osjetio da me brišu nježne Hedine ruke.
Pažljivo je, sad već sasvim mokrom gazom, s mene obrisala i posljednju kapljicu, da bi zatim gazu podigla visoko uvis.
"Evo žrtve, " povikala je naglo, iznenađujuće snažnim glasom.
"Ooooooaaaaaah.. . ! " zavrištale su još glasnije sve ostale tako jako i tako iznenadno da sam se trznuo. "Evo soka muškog i ženskog iz kojeg se rađa svijet, " nastavila je Heda.
"Oooooooaaaaaah.. . "
"Evo Dianinog nektara koji joj smjerno dajemo na dar. "
"Ooooaaaaaaaaaaaaaaaaaah.. . "
Ovom zadnjem kriku, dužem i jačem od svih predhodnih pridružila se i sama Heda. Nastavile su vrištati udišući i po nekoliko puta da bi krik bio glasniji i jači. Zatim je Heda skočila, okrenula se jednom oko svoje osi i hitrim pokretom u zraku rasprostrla gazu i prekrila njome hrpicu lišća iz koje je izlazio još jedva primjetan pramen dima.
Izgledalo je kao da je vatru polijala benzinom. Plamen je u trenutku bljesnuo i gaze je nestalo u njemu. Bljesak je bio toliko jak da me zaslijepio.
Vatra se ugasila istom brzinom kojom se i upalila, sve je bilo gotovo u trenu. Iz zgarišta je opet pokuljao dim koji su svećenice žudno udisale. I sam sam im se pridružio u tom ubrzanom udisanju plavoga dima. Klečali smo goli i gurali se da dohvatimo nosnicama što više opijajuće, dragocijene supstance, koja je bespovratno odlazila put vedrog, zvjezdanog neba.
Uspio sam udahnuti nekoliko puta prije nego što me je obuzela vrtoglavica. Gola tijela, proplanak, okolno drveće, nebo, mjesec i zvijezde zaplesali su mi pred očima velikom brzinom i trenutak kasnije, zapao sam u potpuno ništavilo
Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies).

   Više informacija