Snijeg je padao gust i tih. Bio je prosinac, večer prije Božića, i cijeli je planinski kraj prekrivao bijeli pokrivač. Klara je stigla u staru obiteljsku vikendicu u Gorskom kotaru, daleko od svega – grada, buke, ljudi. Trebao joj je mir. Ili barem bijeg. U kući je bilo hladno kad je stigla. Ušla je, zatvorila vrata za sobom i duboko udahnula hladan, drvenast zrak koji ju je odmah podsjetio na djetinjstvo. Upalila je svjetla, skinula kaput i krenula ložiti peć. Vatra se borila s hladnoćom, ali polako je prostor počeo dobivati život.
Nije očekivala nikoga. Bila je sama. Tako je i planirala. Ali onda se začulo kucanje. Trgla se. Nitko nije znao da je ovdje. Otvorila je vrata — ispred nje stajao je muškarac, visok, u crnoj jakni, sa snijegom u kosi i pogledom koji je nosio toplinu usred zime. – "Oprosti što smetam.. . Sletio sam s ceste par kilometara niže. Nema signala, auto ne ide nigdje. Vidio sam svjetlo.. . "Klara ga je gledala nekoliko sekundi, a onda zakoračila unatrag. – "Uđi. "Skinuo je kapu i kaput, a s njega je spao oblak hladnog zraka.
Bio je krupan, ali ne previše, s rukama koje su nosile neku grubost – kao da je naviknut popravljati stvari, raditi, koristiti tijelo. Lice mu je bilo blago, ali pogled.. . pogled je bio opasan. Predstavio se kao Damir. Bio je iz Rijeke, krenuo prema Sloveniji na skijanje, ali nije računao na led u zavoju. Niti na nju. Satima su pričali uz vino i vatru. Nasmijavao ju je. Bio je direktan, ali ne prost. U njegovom glasu bila je sigurnost. I nešto u načinu na koji ju je gledao.. . kao da je već znao kakav je osjećaj imati ju pod prstima.
Online dopisivanje i erotske ispovijesti i doživljaji s našim članovima?
Oko ponoći, Klara je otišla po deku i jastuk. – "Možeš spavati na kauču. Ako ti nije problem. "– "Problem mi je jedino što je kauč tako daleko od tebe. "Rekao je to polako, tiho, gledajući ju ravno u oči. Klara je stala. Osjetila je kako joj se koža napinje, kako srce lupa brže. Nije rekla ništa – samo je spustila pogled i okrenula se, ali on je već bio iza nje. Njegove ruke uhvatile su joj struk, tijelo joj se automatski naslonilo na njega. Bila je u vunenoj majici, ali kroz tkaninu je osjetila njegovo tijelo – toplo, snažno, spremno.
Poljubio ju je u vrat, sporo. Usne su mu bile tople, grube i nježne u isto vrijeme. Klara je zatvorila oči, a dlanovi su joj kliznuli niz njegove ruke. Damirove ruke pronašle su porub njezine majice, zavukle se ispod i pronašle golu kožu. Dodirivao ju je kao da je već poznaje, bez žurbe. Polako su se okrenuli jedno prema drugome, a Klara je uhvatila njegove obraze i poljubila ga. Ovaj put duboko, željno. Odjeća je padala uz vatru, komad po komad. Tijela su im se srela na podu ispred kamina, a soba se punila uzdasima.
Njegov dodir, njegove usne, njegovi prsti koji su znali točno gdje treba, kad treba, koliko treba… Sklupčala se oko njega, otvorena, mokra, spremna. Kad je ušao u nju, nije bilo bolno, nije bilo grubo – bilo je to kao da se vraća doma. Pokreti su im bili usklađeni, strastveni, ali puni osjećaja. Vatra pored njih pucketala je, ali toplina koju su stvarali bila je jača. Te su noći vodili ljubav. Više puta. I svaki put je bio dublji, bliži, nježniji. A vani je snijeg padao tiho, prekrivajući svijet.
Danima nisu izlazili iz kuće. Mećava je zatvorila put, zatrpala auto, a signala ionako nije bilo. Bili su potpuno odsječeni od svijeta. I oboje su, pomalo iznenađeni, shvatili da im to — savršeno odgovara. Svaki dan bio je isti, ali nikad dosadan: dugi doručci uz vatru, miris kave i kože, pogled kroz prozor na gusti snijeg…I večeri — večeri u kojima su se njihove kože prepoznavale bez riječi. Vodili su ljubav u svakoj prostoriji. Na kauču, na podu ispred peći, pod tušem, naslonjeni na kuhinjski pult.
Bilo je nježno i divlje, ponekad brzo, ponekad polako — ali uvijek s nečim više od samog tijela. Kao da su jedno drugome polako ulazili pod kožu. Ali treće jutro, dok je Damir još spavao, Klara je pronašla njegov novčanik. Ispao je ispod jakne kad je tražila njegov punjač. Nije htjela kopati — nije to bila ona — ali iz novčanika je ispala fotografija. Mala, presavinuta. Damir sa ženom. I djetetom. Srce joj je zastalo. Bilo je to snimljeno na obiteljskoj večeri, negdje na moru.
Njegova ruka oko žene, djevojčica od možda 5-6 godina nasmiješena u prvom planu. Klara je sjela. Vatra je gorjela iza nje, ali u njoj – ledeni udarac. Nije joj ništa rekao. Čula je njegove korake kako dolaze iz spavaće sobe. Kad je ušao i vidio je kako drži fotografiju, zastao je. Tišina je bila duga. Preduga.
